Na staroj prizemnici u Gardinovcu, između prozora, u pročelje je ugrađen kip koji svjedoči o pobožnosti, milosrđu i utjehi
U malom mjestu Gardinovec, uz glavnu prometnicu, nižu se kuće koje pričaju različite priče – neke su nove, moderne i pravilnih linija, a druge stare, pomalo nagnute, no šarmantne poput prizora iz kakve bajke.
Promatraču će posebno za oko zapeti jedna mala prizemnica sa zelenom fasadom koju je već dobrano načeo zub vremena. No ono što je izdvaja od svih ostalih jest neobičan i dirljiv detalj – kip Presvetog Srca Isusova ugrađen u fasadu kuće.
Stari masivni stupovi ograde još uvijek svjedoče da su ovdje nekoć živjeli „dobri gazde“. No pogled se najviše zadržava na kipu u fasadi – malom, ali izražajnom, djelu ljudskih ruku i vjere.
Vlasnici su nam otkrili da je kuća starija od stotinu godina, a kip je djelo Florijana Andrašeca, međimurskog pučkog pjesnika, melografa i kipara.
„Srce Jezuševo“ simbol je Isusove božanske ljubavi, milosrđa i utjehe. Takvi su kipovi nekada bili česti na pročeljima kuća, osobito u selima, gdje se vjera živjela i izražavala skromno, ali snažno – kroz zavjete, molitve i znakove zaštite. Bila je to praksa u kojoj se kuća nije gradila samo za obitelj, nego i kao mjesto blagoslova.
Lipanj je mjesec Presvetog Srca Isusova, jer se njegov blagdan tradicionalno slavi petak nakon Tijelova. Ove godine to će biti 27. lipnja. Vjernici se tada u molitvi utječu Isusovom Srcu tražeći ljubav, oprost, mir i snagu u životnim nedaćama. Simbolika tog Srca posebno je snažna: ono je utočište za one koji pate, izvor snage za obraćenje, i poziv na osobnu posvetu.
Nažalost, sudbina kuće, u kojoj je živjelo nekoliko generacija jedne obitelji, već je određena – zub vremena bio je jači od nastojanja vlasnika da očuva kuću. No još će neko vrijeme Srce Jezuševo promatrati prolaznike, šaputati tiho o ljubavi, zaštiti i vjeri koja ne prolazi.
