Počela je sezona sajmova u Međimurju, a s njom i sezona lepinja te langoša - nezaobilaznog međimurskog "street fooda"
S toplijim danima u Međimurju ponovno se budi šarenilo štandova, gužva u centru grada i neizostavni mirisi pečenog tijesta.
Počela je sezona sajmova, a s njom i ona najvažnija gastronomska – sezona lepinja i langoša.
Tijekom Proljetnog sajma u Čakovcu, koji se održavao od 30. svibnja do 1. lipnja, jedna je stvar bila sasvim jasna – posjetitelji s lepinjama u rukama znak su da je ljeto službeno stiglo.
Bez obzira na ponudu hrane koja uključuje i moderne zalogaje poput burgera ili wrapova, Međimurci znaju: ništa ne može zamijeniti tradicionalne langoše i lepinje.
Tako nas je na čakovečkom Proljetnom sajmu put odveo prema crkvi svetog Nikole, gdje smo zatekli nezaobilaznog Ivana Samardžiju iz Križevaca – omiljenog “stričeka s lepinjama”.
Njegov štand redovito mami posjetitelje na svim većim događanjima u regiji. “Kupuje se kao da ih dijelim besplatno“, kroz smijeh govori Samardžija dok okreće lepinje u užarenom ulju.
Recept ostaje tajna, no rezultat je uvijek isti – hrskava vanjština, meka i topla unutrašnjost, a na vrhu zlatna kombinacija vrhnja i češnjaka (tko ne voli može i kečap).
I ove godine Samardžija će često svraćati u Međimurje, jer bez njegovih lepinja, slažu se svi, sajam jednostavno nije sajam.
