Spreman je blokirati pristup infrastrukturi koja prolazi obiteljskim posjedom
Još u vrijeme kada je gradonačelnica Čakovca bila pokojna Marija Ružić, prije 30 godina, Stjepan Mihoci iz Čakovca i njegov sin Alen s Gradom su sklopili ugovor kojim su sa svoje strane na posjedu u Mihovljanu ustupili prolaz za kanalizaciju svojom parcelom.
Zauzvrat se Grad Čakovec obvezao da će im osigurati priključenje na kanalizacijsku mrežu, pri čemu je iznos za njezino postavljanje smanjen s deset na šest tisuća tadašnjih njemačkih maraka, dok im je pravo priključenja ugovorom zajamčeno bez posebne naknade.
Blokirati pristup?
Radi se o parceli u ulici Ivana Gundulića u Mihovljanu čija je vlasnica danas njegova unuka Elvira. Gospodin Mihoci s nama je u kontakt stupio ogorčen što ga gradske „garniture” vlasti „preskaču” već tri desetljeća i želi samo ostvariti svoje ugovorno pravo.
Ne bude li stavka o kanalizaciji iz ugovora ispoštovana, kaže, spreman je blokirati pristup infrastrukturi koja prolazi obiteljskim posjedom.
To je, kako ističe, krajnja mjera koja će potencijalno stvoriti probleme svima koji su vezani na taj dio kanalizacijske mreže, osobito stanovnicima iz mihovljanske ulice Ivana Gorana Kovačića, no ne vidi drugog izlaza, dodaje, s obzirom na to da se njegove opetovane molbe za rješenjem problema ignoriraju.
Nada se, ipak, da će taj scenarij pravovremenim reagiranjem iz Grada uspjeti izbjeći.
Raščistiti odnose
– Grad se obvezao napraviti nam kanalizacijski priključak kao protuuslugu za 60-ak metara prolaza mreže dvorištem moje obitelji. Lani smo od Međimurskih voda ishodili dozvolu priključenja na komunalne vodne građevine za javni sustav odvodnje.
Gradonačelnici Čakovca Ljerki Cividini uputio sam dopis u kojem tražim da Grad uplati iznos od 1.448,13 eura izvođaču radova, odnosno Međimurskim vodama, čime bi ispoštovali svoje ugovorne obveze.
Cijelo vrijeme plaćamo naknadu za odvodnju otpadnih voda – navodi gospodin Mihoci koji uredno dobiva i uplatnice za komunalnu naknadu za gospodarsku površinu od 96 četvornih metara s druge strane posjeda, prema ulici Ivana Gorana Kovačića, dok objekt pritom nema ni kolni ni pješački prilaz pa se stoga takva naknada ne bi smjela naplaćivati, smatra Mihoci, budući da nema prilaza javnim sadržajima. U međuvremenu je i ozbiljno obolio, a prije negoli napusti obitelj, dodaje, želio bi svojoj djeci ostaviti čiste odnose.
U Gradu bi to mogli riješiti u roku minute, naglašava – potreban je samo potpis kojim bi se Mihocijevima osigurala sredstva za kanalizacijski priključak. Time bi Grad izvršio svoje obveze iz pradavnih dana, a njegova obitelj ne bi bila prisiljena reagirati ukidanjem pristupa, zaključuje Stjepan Mihoci, uz dodatak da se njegov sin Alen kao hrvatski dragovoljac borio protiv barikada da bi potom, vrativši se kući, naletio na isto, samo druge vrste…
Upit o „slučaju Mihoci” uputili smo i na mjerodavnu gradsku adresu, međutim u Gradu o tome šute.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3657
