Neistomišljenici su završavali na Golom otoku, logoru za preodgoj, gdje su ljudi izlagani teškom radu, psihičkom i fizičkom maltretiranju
Dan mladosti, 25. svibnja, nekad je bio jedan od najvažnijih praznika u bivšoj Jugoslaviji. Slavio se kao rođendan Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika države i osnivača socijalističke federacije koja je desetljećima povezivala narode Balkana. I iako je prošlo više od 40 godina od njegove smrti, Tito ni danas ne prestaje izazivati podijeljene emocije.
Za jedne on je bio vođa koji je omogućio radniku da dostojanstveno živi – s plaćom kojom se moglo kupiti automobil, školovati djecu, sagraditi kuću i otići na more. Za druge, on je bio autoritarni vladar koji je političke neistomišljenike slao u zatvore i logore, gušio slobodu govora i izgradio kult ličnosti kakav u Europi nisu vidjeli još od Staljina.
ZLATNE GODINA JUGOSLAVENSKE STABILNOSTI
Sjećanja mnogih starijih građana na Titovo vrijeme uglavnom su pozitivna. “Imali smo manje, ali smo bili sretniji”, rečenica je koja se često čuje. Redovita primanja, radna sigurnost, besplatno zdravstvo i školstvo, dostupnost stanova, organizirani odmori putem sindikata, ljetovanja u državnim odmaralištima – sve to čini dio nostalgije za bivšom državom i vremenima u kojima se “živjelo s manje stresa”.
Na more se išlo u Lošinj, Biograd, Poreč, Rabac – i to ne samo učitelji i činovnici, već i radnici iz čakovečkih tvornica, vozači autobusa, metalci, trgovci, medicinske sestre. Plaća je bila redovna, stanovi su se dijelili putem firmi, a “radnička klasa” nije bila samo parola već društveni standard.
Mladima se osiguravao posao odmah po završetku škole, a preko omladinskih radnih akcija stvarala se i neka vrsta društvene kohezije. Nije bila rijetkost da mladi iz svih krajeva Jugoslavije rame uz rame grade pruge, ceste i naselja, pa i zasnivaju brakove i prijateljstva koja su trajala do kraja života.
MRAČNA STRANA KULTA
No, uz sve navedene blagodati, Titov režim imao je i svoju tamnu stranu. Sloboda govora bila je ograničena, a političke čistke provodile su se prema potrebi. Ozloglašeni Goli otok bio je logor za “informbirovce”, stvarne i izmišljene protivnike sustava. Tamo su završavali ljudi koji su slušali krivu radio stanicu, izrazili simpatije prema Staljinu, rekli nešto pogrešno u društvu pogrešne osobe.
UDBA je pratila, bilježila i kažnjavala. Mediji su bili pod državnom kontrolom, a otvorena politička oporba nije postojala. Neistomišljenici su često “pasivizirani” – ostajali bez posla, izopćeni iz društva ili tjerani u egzil. Bilo je to vrijeme jednoumlja u kojem se, premda uz osigurane životne uvjete, živjelo s dozom autocenzure.
Kult ličnosti gradio se dosljedno – od portreta na zidovima do svečanih parada, od školske lektire do filmova. Tito je bio sveprisutan simbol – i ratni heroj, i vođa naroda, i sudac, i otac. Bio je gotovo nedodirljiv, a njegovo mišljenje zakon.
TITOVA DIPLOMATSKA VJEŠTINA I SVJETSKI UTJECAJ
U međunarodnoj areni Tito je bio figura svjetskog kalibra. Suosnivač Pokreta nesvrstanih, uspio je održati Jugoslaviju izvan blokovskih podjela Hladnog rata. Na njegov poziv u Beograd su dolazili čelnici svjetskih sila: Kennedy, Brežnjev, Castro, Naser, Gaddafi… Dok je Jugoslavija balansirala između istoka i zapada, Tito je uživao međunarodni ugled kakav nijedan balkanski političar prije ni poslije nije imao.
Njegov sprovod 1980. godine okupio je političku elitu svijeta – nešto što se ne viđa često ni kod najmoćnijih država. I tada je bilo jasno koliko je Tito bio važna, iako kontradiktorna, figura 20. stoljeća.
NASLJEĐE KOJE I DALJE DIJELI
S današnje vremenske distance, slika o Titu slojevita je i kontrastna. Neki ga i dalje slave, dok ga drugi smatraju kočničarem demokracije. Njegovo ime danas je predmet prijepora – u imenima trgova, u školskim programima, u javnom prostoru.
Ali jedno je sigurno – Josip Broz Tito ostaje dio našeg kolektivnog pamćenja. Možemo ga osporavati ili slaviti, možemo vagati njegove zasluge i pogreške, ali ga ne možemo ignorirati. Danas, na 25. svibnja, taj datum ponovno podsjeća da povijest nikad nije crno-bijela, već kompleksna slika vremena koje smo prošli i koje je oblikovalo generacije.
