Kapetan Brown: "Na pravom smo mjestu!"
Američka vojska dozvolila je ekipi lista Međimurje temeljiti obilazak arheološkog nalazišta u polju između Gornjeg Kuršanca i Pušćina.
Kao što sada već svi znaju, tragaju za ostacima savezničkog lovca bombardera srušenog 1945. godine i njegovog pilota Johna C. Meidingera.
Zbog toga je odgođena gradnja obilaznice Nedelišća.
S nama je razgovarao kapetan U.S. Armya Matthew Brown, uz asistenciju lingvistice Tihane Duru, starije zrakoplovke U.S. Air Forcea, rođene Zagrepčanke.
Još jednom, otkud VAi u međimurskom polju?
Došli smo s dozvolom Ministarstva obrane RH, a ovdje nas je angažirala DPAA, agencija američkog Ministarstva obrane, koja traga za nestalima u akciji i ratnim zarobljenicima.
Ovdje smo tri tjedana i bit ćemo još nekoliko mjeseci. Misija nam je svima jako važna, ona se ne može ocijeniti novcem, to jest troškovima. Svi se držimo obećanja da nikad nećemo ostaviti palog druga te da ćemo ga vratiti kući.
Tražite li, dakle, kapetana Meidingera?
Ne specificiramo detalje o identitetu, shvatite, da ne izazivamo bilo čiju nepotrebnu uznemirenost. Tražimo avion tadašnjeg U.S. Army Air Corpsa. Tek nakon završetka i provođenja eventualne DNA analize, objavljuje se rezultat, detalji, identitet…
Kako Vam je u Međimurju?
Iskustvo je lijepo, kao i ovaj kraj. Osjećamo se dobrodošlima. Spavamo u Varaždinu pa nakon napornog dana i ne obilazimo baš. Rekli smo si da ćemo jedan dan proći i Međimurjem. Među nama su američki vojnici iz raznih baza iz cijeloga svijeta. Evo, ja sam inače s Havaja i nisam jedini.
Jeste li na pravoj lokaciji?
Inače je agencija prilično uspješna u tome. Uoči dolaska mnogo se istražuje, tražimo svjedočanstva, zapise, tako da smo prilično samouvjereni kad stignemo na teren. Da budem konkretniji, da, sigurni smo da smo na lokaciji pada jednoga aviona.
Što Vam govori iskustvo?
Meni je ovo šesta ovakva misija, Tihani prva. Ovdje je čak nešto teži zadatak jer ponekad nam mnogo kaže struktura zemljišta, krateri. Ovdje je obradiva površina i toga nema, no temeljito smo proučili povijesne fotografije, izvještaje svih s kojima je pilot letio toga dana i slično.
Valjda se ne nadate pronaći avion kao takav…
To vjerojatno ne. Gledajte, nećemo se nadati Papua Novoj Gvineji. Tamo je ta posebna kultura neuznemiravanja pokojnika pa biste doslovno i mogli pronaći cijeli avion kako visi na drveću u džungli. No ovdje su bili ratovi, mogli su vojnici svašta odnijeti, mogli su to učiniti i mještani…
Kako onda namjeravate sklopiti sliku?
Tamo je bager, na pretpostavljenom mjestu pada. Samu jamu koju iskapa ne možete fotografirati, shvaćate… Vadi zemlju temeljito, po slojevima. Svaki sloj utovarivačem dovozimo ovdje, malo podalje. Lopatama stavljamo iskopano u kante te nosimo pod ovu strehu gdje radimo tzv. “wet screening”.
Ispiremo sve i procjeđujemo, a vodu koja teče u bazen recikliramo i ponovo koristimo. Na taj način, ispiranjem, dolazimo do eventualnih nalaza, najsitnijih dijelova. Pronađeno proučavaju naši znanstvenici i sklapaju sliku.
I već ste pronašli dijelić aviona, odore, kost…
Hahaha, dakle, čvrsto vjerujemo da smo na mjestu pada jednog aviona!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3653
