Jurjevo je jedan od najznačajnijih proljetnih blagdana duboko ukorijenjenih u tradiciji naroda.
U narodnim običajima pravoslavaca, ovaj dan označava simbolički početak plodnijeg dijela godine i slavi buđenje prirode, rast, plodnost i novi život.
Usporediv s katoličkim Jurjevom, Đurđevdan se obilježava brojnim običajima koji sežu u daleku prošlost. Najpoznatiji među njima uključuju kićenje kuća i dvorišta mladim zelenilom, poput vrbovih ili drenovih grančica, što simbolizira zdravlje, zaštitu i blagostanje.
Tradicionalno, mladi i stari izlaze u prirodu, gdje se pletu vijenci od proljetnog cvijeća, a pjesme i kola često prate slavlje.
Poseban naglasak Đurđevdan stavlja na plodnost stoke, koja je u prošlim vremenima bila temelj opstanka brojnih seoskih domaćinstava. Zato su se toga dana izvodili posebni obredi blagoslova životinja, a vjerovalo se da će, ako su zdrave na Đurđevdan, takve ostati cijele godine.
U nekim krajevima, osobito među Romima, Đurđevdan nosi dodatnu emotivnu i kulturnu težinu – pjesma „Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim“ postala je gotovo himna, a slavlje zna potrajati danima.
Danas, iako se običaji mijenjaju, Đurđevdan i dalje živi – u srcima, pjesmama i okupljanjima ljudi koji njeguju baštinu svojih predaka i dočekuju proljeće s osmijehom i vjerom u novi početak.
