U toploj atmosferi Dalićeva restorana, izbornik je s klincima podijelio nekoliko poticajnih riječi, odgovarao na njihova pitanja, dijelio autograme i fotografirao se za uspomenu
Mali nogometaši iz Nogometne škole Žibeki Savska Ves doživjeli su pravi nogometni san – posjetili su izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića, koji ih je srdačno ugostio u svom restoranu u Varaždinu. Za male “Žibeke”, kako od milja nazivaju dječake iz škole, ovo je bilo iskustvo koje će još dugo pamtiti.
U toploj atmosferi Dalićeva restorana, izbornik je s klincima podijelio nekoliko poticajnih riječi, odgovarao na njihova pitanja, dijelio autograme i fotografirao se za uspomenu. Djeca su bila oduševljena – nije svaki dan prilika sjesti za stol s čovjekom koji je odveo Hrvatsku do svjetskog srebra i bronce.
– Dalić je bio iznimno srdačan i drag. Djeci je dao veliku motivaciju i dodatnu ljubav prema nogometu – poručili su iz trenerskog tima.
Nekoliko dana kasnije, mladi nogometaši odmjerili su snage s vršnjacima iz drugih nogometnih škola na prijateljskom turniru. Igralo se – unatoč tome što je kiša neumorno padala.
Mokri do kože, ali puni entuzijazma, Žibeki su pokazali borbenost i sportski duh na terenu. I loše vrijeme bilo je dio avanture koju će, sigurni smo, pamtiti cijeli život.
Turnir je imao i posebnu završnicu – na teren su izašle i Žibekice, ekipa sastavljena od odraslih žena, većinom majki samih nogometaša, koje su s osmijehom na licu i velikim srcem odigrale svoju revijalnu utakmicu. Njihov nastup izazvao je oduševljenje na tribinama, ali i kod malih nogometaša koji su s ponosom navijali za svoje mame.
Ovaj sportski dan u Savskoj Vesi nije bio samo o nogometu – bio je to pravi primjer zajedništva, međusobne podrške i ljubavi prema sportu, bez obzira na godine, vremenske uvjete ili rezultat.
Kruna ovog sportskog i emotivnog tjedna stiže večeras, kada se Na tratama tradicionalno pali vuzmenka – simbol Uskrsa, proljeća, zajedništva i nade.
Bit će to još jedna prilika da se selo okupi, podijeli priče, smijeh i uspomene, a posebno da se slavi ono najvažnije – zajednica koja diše kao jedno.
