Trenutno smo u organizaciji volonterskih akcija i planiranju radnog vremena za djelatnike s obzirom na sve monitoringe koje trebamo provesti
Nakon što je gotovo 18 godina Javnu ustanovu za zaštitu prirode „Međimurska priroda” vodio Siniša Golub, od sredine prosinca na toj poziciji je Monika Cindrić. Po struci je profesorica biologije i kemije, a prethodno je radila u Odjelu za projekte „Međimurske prirode” te na poziciji više stručne suradnice za edukaciju i interpretaciju. S njom smo razgovarali o tome kako se snašla na funkciji, ali i o aktualnim projektima, kratkoročnim i dugoročnim planovima ustanove i drugim zanimljivostima.
Čari ravnateljstva
– Prošla su tri mjeseca otkako sam preuzela dužnosti, a provela sam ih u uhodavanju i izradi izvješća za prošlu godinu. Trenutno smo u organizaciji volonterskih akcija i planiranju radnog vremena za djelatnike s obzirom na sve monitoringe koje trebamo provesti. Upoznala sam se sa svim „čarima” koje ta pozicija nosi. Opseg stručnih poslova tako mi se smanjio jer naprosto ne bih stigla sve odrađivati uz poslove ravnateljice – kaže Monika Cindrić.
U ustanovi trenutno radi 19 djelatnika. Dvoje je odsutno zbog bolovanja, odnosno roditeljskog dopusta, te su nedavno zaposlene njihove zamjene, dok jedna djelatnica odlazi u mirovinu, a i nju će u Međimurskoj prirodi zamijeniti novozaposlena djelatnica.
Rade na nekoliko projekata, među kojima je i „Life Restore for MDD”, koji uključuje procese otkupa zemljišta duž rijeke Mure unutar područja Natura 2000. Nedavno je u Centru za kulturu „Rudar” u Murskome Središću u sklopu zajedničke inicijative Austrije, Slovenije, Mađarske, Srbije i Hrvatske održan informativni sastanak na tu temu. Planiran je otkup 20 hektara privatnog zemljišta na području Međimurja.
– „Međimurska priroda” bit će vlasnik i upravitelj otkupljenih površina, a cilj je očuvati poplavne šume. Počet ćemo s restauracijskim zahvatima, a zatim održavati staništa. U tu svrhu lani smo nabavili i traktor s prikolicom i svim potrebnim priključcima kako bismo mogli odrađivati te zahvate. Europska unija sufinancira oko dvije trećine sredstava, a od ostatka pola Fond za zaštitu okoliša i energetski učinkovitost, a pola ide iz županijskih sredstava. Projektom je predviđen i akcijski plan za potencijalne restauracijske zahvate na Muri, što je i zakonom propisano – naglašava ravnateljica ustanove.
Aktualnosti i planovi
Putem volonterske akcije uređivat će se dravska obala za bregunice, uklanjati se invazivne strane vrste poput crvenouhe kornjače i prave svilenice na prioritetnim lokacijama diljem Međimurja. Započela je i sezona posjećivanja Centra „Med dvemi vodami”, sljedeći mjeseci najposjećeniji su tijekom godine, a većinom dolaze školarci.
– Uključit ćemo se u Dane Međimurske županije standardnim radionicama u sklopu STEM festivala te edukativnim šetnjama u Perivoju Zrinskih. Ove se godine navršilo i pola stoljeća otkako je Perivoj pod zaštitom, što također obilježavamo. Krećemo i s dogradnjom dvorane Kukuvija u sjedištu Međimurske prirode u Križovcu – navodi ravnateljica Cindrić koja dodaje da nastavljaju i suradnju s udrugama i drugim dionicima u zaštiti prirode.
Javna ustanova upravlja i Matulovim gruntom u Frkanovcu koji je u upotrebi uglavnom tijekom proljeća i ljeta zbog racionalizacije režijskih troškova.
– Koristi se za potrebe smještaja istraživača, odnosno stručnjaka koje angažiramo, poput onih iz Udruge Hyla, koji su prošloga tjedna boravili kod nas, a tijekom ljeta služi i kao rezidencija književnicima, za što svake godine na proljeće raspisujemo natječaj. Tu se organiziraju i radionice poput kampa mladih čuvara prirode te Dani otvorenih vrata. Ove godine to će vjerojatno biti u tri termina, pri čemu se obično organizira i popratni sadržaj – ističe profesorica.
Ergela u Žabniku vlasništvo je Međimurske prirode, no njome trenutno upravlja Udruga uzgajivača međimurskog konja „Međimurec”. Izdvojeni ured ustanove, u najmu, funkcionira u Kotoribi. Radno mu je vrijeme četvrtkom od 9 do 12 sati, a koristi se i za povremene radne sastanke. Kad su djelatnici na toj lokaciji, obilaze i teren.
Egzistencijalna sumnja?
Za kraj smo ostavili pomalo preuzetno pitanje smatra li ravnateljica da je ustanova opravdala svoje postojanje.
– Definitivno jesmo, zato što ljudi percipiraju da se netko brine o prirodi oko nas. Vidimo to po broju upita i dojava koje dobivamo od žitelja, koji stalno rastu. Izvrsnu suradnju gajimo i s Hrvatskim vodama, Hrvatskom elektroprivredom, školama, udrugama… Prepoznati smo kao faktor, netko koga se pita za mišljenje. Svjesni smo da ne mogu svi pratiti naše aktivnosti i biti upoznati sa svime što radimo.
Nažalost, nisu svi upoznati s činjenicom da skupljanje odbačenog otpada iz prirode nije u našoj ingerenciji, već da je to zadatak Općina i Gradova. Trudimo se dobro surađivati s komunalnim redarima i prijavljivati takve slučajeve, a na jedinicama lokalne samouprave je daljnje postupanje. Moramo razumjeti i da je odbacivanje otpada u prirodu prvenstveno stvar odgoja i percepcije prostora u kojem živimo. Ako je netko u stanju odbaciti smeće, to znači da ga nije briga ni za sebe ni za drugoga jer će nam se to kad-tad vratiti – poručuje ravnateljica Javne ustanove.
Preuzeto iz lista Međimurje br. 3651
