Vijećnica Andreja Marić na posljednjoj sjednici Skupštine Međimurske županije početkom travnja ponovno je načela temu koju je i prijašnjih godina otvarala na aktualnim satima sjednica - zdravstvenu skrb stranih radnika u Međimurju
Osvrnula se na velik broj stranih radnika u Međimurju tijekom protekle tri godine, no na mali broj zdravstvenih pregleda, odnosno “ulaznih” pregleda prilikom početka rada u međimurskim tvrtkama. Zapravo, kako tvrdi, ulaznih zdravstvenih pregleda za sve strane radnike koji dolaze raditi u Republiku Hrvatsku nema, mali je postotak i sanitarnih pregleda.
“Veliki je problem neznanje jezika, čak ni engleskog jezika, pa je jako teško uzeti valjane podatke, odnosno dati informacije bolesniku. Problem je i tko će platiti zdravstvenu uslugu kada izgube pravo na boravak u Republici Hrvatskoj. Ovakvim primjerima svjedočimo svi mi koji radimo u zdravstvu. Dok se ne promijeni Zakon o strancima na razini države, predlažem da mi u Međimurju budemo perjanica i dobar primjer osmišljavanja rješenja (od prevoditelja, većeg broja sanitarnih pregleda i ulaznih pregleda stranih radnika)”, navela je Marić na sjednici.
Samo određena zanimanja traže preglede
Tragom navedenog, kontaktirali smo Dom zdravlja u Čakovcu te se raspitali o “ulaznim” pregledima i zdravstvenoj skrbi stranih radnika u Međimurju.
“U Međimurskoj županiji ugovoreno je nekoliko specijalističkih ordinacija medicine rada, u kojima radnici imaju mogućnost obaviti pregled, a samo u dvije ordinacije, koje se nalaze u zgradi Doma zdravlja Čakovec, svakodnevno se pregledaju 3-4 strana radnika, prvenstveno zbog posla, ali i radi zamjena inozemnih vozačkih dozvola. Pritom prevladavaju radnici iz Bosne, Srbije, Filipina, Nepala, Bangladeša i Egipta, no dolaze i strani radnici iz drugih zemalja.
Prema trenutno važećim zakonskim propisima, pregled na medicini rada moraju obaviti samo radnici koji se zapošljavaju na poslovima sa posebnim uvjetima rada (npr. radnici u građevini).
Neki radnici imaju obvezu sanitarnih pregleda u Epidemiološkoj ambulanti Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, dok neki nemaju nikakvu zakonsku obvezu obavljanja zdravstvenog pregleda prije zapošljavanja”, odgovor je iz Doma zdravlja.
Kako ističu, strani radnici u pravilu dolaze na pregled bez ikakve svoje medicinske dokumentacije te nemaju niti cjepne knjižice. Prema preporuci epidemiologa, kod prvog pregleda za zapošljavanje, u specijalističkoj ordinaciji medicine rada radi se RTG pluća.
‘Ulazni’ pregledi postoje, no potvrde se mogu i kupiti
O stvarnom stanju na terenu razgovarali smo s predstavnikom Platforme za Društveni centar Čakovec, jedninom organizacijom u Međimurju koja se bavi integracijom stranih radnika u naše društvo. Matija Moharić, izvršni direktor, itekako je upoznat s problematikom zdravstvenih pregleda, odnosno (ne)pružanja zdravstvene skrbi stranim radnicima u Međimurju, ali i procesom dobivanja radne dozvole za radnike trećih zemalja.
“Kada strani radnik želi doći u Hrvatsku zbog posla, a dolazi iz trećih zemalja poput Filipina, Indije i Nepala, u procesu podnošenja zahtjeva za radnu dozvolu mora u svojoj matičnoj državi ishoditi potvrdu liječnika da je zdrav i radno sposoban. Svi radnici, koji iz trećih zemalja dolaze raditi u Hrvatsku, imaju tu potvrdu i na neki su način obavili svoje ‘ulazne’ preglede.
S obzirom da imamo saznanja da je proces ishođenja radnih dozvola putem agencija za zapošljavanje iz tih zemalja izrazito koruptivan, pitanje je koliko je potvrda ishođeno na legalan, a koliko na nelegalan način.
Dodatna razina kontrole je i u zračnim lukama – ako radnik pokazuje znakove bolesti poput gripe, korone, visoke temperature ili nečeg drugog, postoji mogućnost da ga se ne pusti na let”, objasnio nam je Moharić.
“Kada radnici dolaze u Hrvatsku, osim što su pregledani u svojim matičnim zemljama, zakoni u Hrvatskoj propisuju da poslodavac ima pravo sam tražiti potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti radnika kako bi mogao obavljati poslove na radnom mjestu za koje je angažiran. To je obaveza u mnogim sektorima, a u nekima nije. Takvo je naše zakonodavstvo.
Do nedavno je tako važila uredba o obaveznoj pretrazi (RTG pluća) stranih radnika iz trećih zemalja kako bi se utvrdilo boluju li od tuberkuloze. Ta pretraga, propisana uredbom, koštala je 50-ak eura i plaćale su ju agencije ili poslodavci koji dovode radnike u Hrvatsku.”
Uplaćuju u proračun, a do liječnika teško dolaze
Važno je napomenuti da radnici, koji dolaze raditi u Hrvatsku, ne rade po posebnim uvjetima ili pak imaju određene olakšice. Kao i svi ostali, plaćaju doprinose od 16,5% na bruto plaću za zdravstveno osiguranje, a time im je zajamčeno (ili bi trebalo biti zajamčeno) ustavno pravo na zdravstvenu zaštitu.
“No, tu dolazimo do problema”, kaže Moharić, “kada strani radnici ili njihovi poslodavci traže liječnika ili pak zubara, često dobivaju odbijenice – ili su puni ili se pak pozivaju na diskrecijsko pravo na odbijanje upisa novog pacijenta – stranog radnika. Dakle, stranci ostaju bez svog ustavom zajamčenog i doprinosima naplaćenog prava na zdravstvenu zaštitu, a to su ljudi koji danas u Hrvatskoj svojim plaćama i radom pune državni proračun u velikom postotku.
Dodatni se problem pojavljuje kada mijenjaju poslodavca ili pak mjesto boravka – često traže nove liječnike i zubare. Često im pomažemo mi, učimo ih kako koristiti sustav e-građani preko kojeg mogu vidjeti koji su liječnici obiteljske ili dentalne medicine slobodni i imaju mjesto za upis novih pacijenata. Nekako ih uspijevamo uputiti na pravu adresu, no sve ide dosta teško, jer živimo u vremenu kada i domicilno stanovništvo teško dolazi do liječnika i zubara – nedostaju diljem cijele Hrvatske. A strancima je još teže doći do primarne zdravstvene zaštite,” kaže Moharić.
Naš sustav obiteljske medicine, koji je preopterećen i u kojem samo u Međimurju nedostaje 5 liječnika (za oko 8.500 stanovnika), nije bio spreman na priljev između 4.000 do 5.500 novih, iako privremenih, stanovnika Međimurja. Njihovo zdravlje često ostaje zanemareno, a temeljna ljudska prava se krše.
Mostovi integracije
Zato Platforma od početaka dolazaka stranih radnika dobro surađuje s Međimurskom županijom, koja je odmah prepoznala novu situaciju i zajedno s Platformom pokrenula programe integracije stranih radnika u naše društvo. Trenutno Platforma započinje s provedbom novog projekta “Mostovi integracije” te se nada da će uspjeti ostvariti suradnju sa Županijskom bolnicom Čakovec na poboljšanju pristupa zdravstvenoj zaštiti za strane radnike.
“Velik dio stranih radnika osjeća određeno nepovjerenje prema sustavu i odlučuju se za posjet liječniku tek kada je prekasno. Tako smo prije dvije godine imali smrtni slučaj, gdje je radnik dva mjeseca živio i radio s upalom pluća od koje je na kraju i preminuo, a bez da je na vrijeme posjetio liječnika.
Stoga razvijamo jedan modul preko kojeg želimo educirati ‘mentore’ iz njihovih zajednica, a koji bi im pomogli kod potrebe za posjetom hitne pomoći ili pak liječnika obiteljske medicine. Usput bi saznali više o našem zdravstvenom sustavu”, otkrio nam je Moharić.
Komunikacija je problem
Na kraju naše potrage za odgovorima i dubljim razumijevanjem problema, razgovarali smo i s relativno novom korisnicom hrvatskog zdravstvenog sustava kako bismo dobili iskustva iz prve ruke. Maridel Melicado uskoro će napuniti 36 godina, dolazi s Filipina i radi u tekstilnoj industriji. Njezin sin, 17-godišnjak, ostao je živjeti na Filipinima s djedom i bakom.
Kao i brojni njezini sunarodnjaci, gotovo sve zarađeno u Međimurju šalje kući. U Međimurju živi i radi već dvije godine i šest mjeseci, a njezin partner Rex već četiri godine. Na Filipinima je također radila u tekstilnoj industriji. Tvornica u kojoj je radila izrađivala je odjevne predmete za marke Adidas, Under Armour i Nike.
Kada smo ju pitali je li zadovoljna svojim liječnicima obiteljske i dentalne medicine, odgovorila nam je – u načelu, da. “Mijenjala sam posao, preselila sam se iz Donje Dubrave u Čakovec. Prilikom toga preseljenja morala sam naći i novog liječnika i zubara, a taj je proces bio dosta težak jer mnogo liječnika nije moglo upisati nove pacijente – svi su rekli da su puni.
Matija iz Platforme nam je u tome bio velika pomoć. Uspjeli smo pronaći mladu liječnicu dentalne medicine u Nedelišću, koja nas je odmah primila, a liječnik obiteljske medicine sada nam je u Domu zdravlja”, kaže Maridel.
Mlađi liječnici imaju više razumijevanja
No, ono što ističe kao veliki problem za njezinu zajednicu jest sama komunikacija s liječnicima. “Na Filipinima je praksa da, kada imaš neki problem, direktno možeš doći kod bilo kojeg liječnika. Nema zakazivanja termina, nema medicinske sestre na prijemu – dođeš, sjedneš u čekaonicu i čekaš.
Do sada sam u Hrvatskoj za bilo koji problem komunicirala samo s medicinskom sestrom, a preko nje sam dobivala i lijekove. Liječnike sam viđala rijetko. Jezik je u tome velika prepreka – većina nas, stranaca, govori engleski, a stariji liječnici ne govore taj jezik.
Više razumijevanja prema nama imaju mlađi liječnici, poput naše nove zubarke u Nedelišću koja je odlična”, kaže Maridel te nadodaje kako trenutno sve žene iz njezine male filipinske zajednice u Međimurju imaju isti problem – traže ginekologa.
“U Međimurju sam više od dvije godine i još nisam posjetila ginekologa, a svaka žena mora jednom godišnje na pregled. Sada i na tome surađujemo s Platformom”, kaže Maridel.
I Maridel i Rex ističu kako se osjećaju dobro u Međimurju. Svjesni su administrativnih prepreka, jezičnih barijera i nerazumijevanja, no otvoreni su novim prijateljstvima i uključivanju u život zajednice: “Ovdje živimo i radimo, pratimo što se događa u okolici, posjećujemo događaje, pratimo i eMeđimurje – svaki pametni telefon ima opciju prijevoda stranice, a time i teksta, na engleski. Otvoreni smo uključivanju u zajednicu”.
Rješavanje problema na državnoj razini
Za kraj, Matija Moharić ističe kako se pitanje vijećnice Marić na sjednici Skupštine, iako političko i s određenom svrhom, donekle dotiče problema s kojim se suočavaju i stranci i domicilno stanovništvo – nedostatka liječnika te neostvarivanja ustavnog prava na zdravstvenu zaštitu.
“Za taj odgovor nije nadležna Međimurska županija, već sama država, kao i za pitanje iseljavanja naših ljudi te odnosa prema stranim radnicima koji ‘popunjavaju’ njihova mjesta na tržištu rada. Radna dozvola izdana na području Republike Hrvatske vrijedi na području Međimurske županije i obrnuto.
Stoga je jasno da tržište rada ne možemo promatrati kao zatvorenu cjelinu koja funkcionira od Mure do Dravskog mosta: postoje svakodnevne unutarnje migracije, posebice na relaciji Čakovec-Varaždin, između svih županija u Hrvatskoj, a u slučaju strane radne snage i sezonske (zbog turističke sezone). Zato se ‘pitanje zdravstvenih pregleda’ stranih radnika ne može niti promatrati ili rješavati na razini županije, nego jest i mora biti u ingerenciji Ministarstva zdravstva – na razini države“, zaključuje Moharić.
