Odgojiteljice Edita Trstenjak i Lucija Džepina sudjelovale su na stručnom skupu u Ozlju posvećenom Slavi Raškaj
Odgojiteljice dječjeg vrtića Cvrčak, Edita Trstenjak i Lucija Džepina, sudjelovale su na međužupanijskom stručnom skupu posvećenom Slavi Raškaj pod nazivom „Likovna i glazbena komunikacija, znakovni jezik, govor i pismo u razvoju djece rane i predškolske dobi i djece s posebnim potrebama“. Stručni skup održao se 1. travnja 2025. godine u Ozlju, kao nastavak obilježavanja mjeseca Slave Raškaj, gluhe slikarice. Skup je uključivao plenarne izlaganja, radionice i izlaganje primjera dobre prakse.
Kao plenarni predavači sudjelovali su prof. dr. art. Antonija Balić s temom „Slikarica Slava Raškaj – umjetnost kao poticaj za izražavanje i istraživanje vlastitih emocija“ i izv. prof. dr. sc. Blaženka Bačlija Sušić s temom „Glazbena komunikacija u dječjem izrazu: improvizacija, multimodalnost, sinkretizam“ s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te mag. logo. Lidija Andrijević Gajić s temom „Međudjelovanje senzornog, odnosnog i regulacijskog procesa u razvoju djece rane i predškolske dobi“ iz Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb.
U drugom dijelu skupa predstavljeni su primjeri dobre prakse u radioničkom i izlagačkom obliku. Odgojiteljica Edita Trstenjak predstavila je temu „Rano učenje stranog jezika i djeca s posebnim potrebama“, s naglaskom na disleksiju kao jednu od vrsta teškoća u razvoju koje spadaju pod pojam djeca s posebnim potrebama.
Izlaganje je sadržavalo i osobni pečat jer je Edita i sama osoba koja se cijeli život nosi s izazovima disleksije. Tijekom izlaganja, Edita je praktičnim primjerima povezala teorijske okvire disleksije i životne strategije primjenjive u radu s djecom rane i predškolske dobi, podcrtavajući važnost pravovremene rane intervencije i njenog pozitivnog utjecaja na ostvarenje razvojnih ciljeva u mladenačkoj i odrasloj dobi.
Odgojiteljica Lucija Džepina predstavila se temom „Hrvatski znakovni jezik u dječjem vrtiću – Nađemo li sredstvo komunikacije, pronaći ćemo ključ suradnje“, s naglaskom na gluhoću kao jednu od teškoća u razvoju s kojom se odgojitelji rijetko susreću.
Provodeći aktivnosti temeljene na usvajanju znakova hrvatskog znakovnog jezika u vrtićkoj skupini i među odgojiteljima, potiče se pravovremena senzibilizacija zajednice koja vodi do stvarne inkluzije gluhih i nagluhih osoba. Kroz upoznavanje djece s hrvatskim znakovnim jezikom, stvaraju se čvrsti temelji za prihvaćanje i normalizaciju različitosti, te za kvalitetnu i dvosmjernu komunikaciju.
Djeca rane i predškolske dobi pokazuju izniman interes za znakove hrvatskog znakovnog jezika tijekom boravka u vrtiću, a iste kroz igru spontano primjenjuju u svojim obiteljima, čime doprinose stvaranju temelja učeće zajednice. Time doprinose stvaranju temelja odgovornog društva koje aktivno brine o svim svojim dionicima.
