Nakon 80 godina počela je intenzivna potraga za kapetanom aviona broj 13 koji je srušen u 13.13!
Bio je 18. ožujka 1945., posljednji dani rata, prije točno 80 godina. Nijemci, Mađari i njihovi ortaci su bježali, a Saveznici su ih pritiskali sa svih strana. Toga jutra iz savezničke baze Triolo u Italiji poletjeli su lovci bombarderi P-38 Lightning.
Lovcem zvanim “Little Karl” upravljao je mladi John Carold Meidinger iz Sjeverne Dakote. Bile su mu tek 23 godine, a već treća godina službe.
Sada nagađamo, ali moguće je da je ime aviona Mali Karlo izvedenica njegovog srednjeg imena, da su ga tako nazvali stariji kolege piloti. “Ide mali Karlo…”
Vrijeme je bilo dobro, dečki iz 14. lovačke grupe, 48. lovačkog eskadrona usmjerili su avione prema Varaždinu. Glavni cilj misije bio je željeznički most preko Drave kako bi odsjekli pravce kretanja mađarskih postrojbi.
Kad su dosegli metu, mladi kapetan ispustio je bombe iz Little Karla s visine oko 3.500 stopa, no to je bilo posljednje što je učinio. Pogodila ga je protuzračna obrana koja je “šarala” nebom iz stare varaždinske klaonice na obali rijeke.
Ruka sa satom
– Bio sam odmah iza njega kad mu je avion pogođen. Lijevi motor obuzeo je plamen te se nagnuo ulijevo. Nisam primijetio da se pokušava ispraviti i održati. Avion se srušio oko 800 jardi sjevernije od mete, u polju. Eksplodirao je dotaknuvši zemlju – napisao je u izvještaju pilot drugog aviona, potporučnik John R. Senter. Njegov kolega Meidinger proglašen je nestalim u akciji te posljedično mrtvim.
U trenutku kada je John C. Meidinger, u Little Karlu koji je nosio broj 13, pao u polje između Pušćina i današnjeg Gornjeg Kuršanca, bilo je 13.13. Mnogo je to trinaestica!
Desetljeća prolaze pa nam je o ovome 2015. pričao Čakovčanin Igor Horvatić. Prenio je stare priče pokojnog oca Ivana koji je toga dana pasao krave kod Pušćina. Otac je tada imao, pazite ovo, 13 godina. Uglavnom, vidio je grupu lovaca i avion koji pada te potom eksplodira. Znao je da je to P-38 budući da je i sam poslije postao pilot.
Mještani su pričali svašta pa tako i da su na tome mjestu pronašli ruku sa satom na njoj. Neke su obitelji čak godinama čuvale dijelove aviona koje su djeca dovukla iz polja. Na tome je mjestu godinama bila brazda koja je, u prvi mah, imala oblik raže koja poljem pliva prema sjeveru.
Bezgovje i Lug
Saveznički piloti fotografirali su tu situaciju i kada se ona preklopi s današnjim mapama, može se utvrditi točna lokacija – u trokutu između Pušćina, G. Kuršanca i pruge, na granici polja zvanih Bezgovje i Lug.
Prošlo je još deset godina i stižemo u današnji dan. Tijekom posljednje sjednice u ovom mandatu Općinskog vijeća Nedelišća načelnik Nikola Novak upitan je što je s obilaznicom, zašto još nije počela gradnja.
– Gradnja očekivano još nije počela. Tu su još neki imovinsko-pravni odnosi te određena arheološka istraživanja kod Gornjeg Kuršanca. Sigurno će se graditi, počet će vjerojatno u kolovozu – dio je njegovog odgovora.
Zapelo nam je za oko ovo “arheološko istraživanje”. Studija o utjecaju buduće obilaznice na okoliš prepoznaje dva arheološka lokaliteta. Oba su uz trasu pruge, sjevernije je Goričica, a niže prema Lugu su Vražje jame, no te lokacije nisu problem. Kad stignu bageri, naiđu li na kakvu davnu grnčariju zastat će da se vidi o čemu je riječ, ili će se praviti da ju ne vide… Upitali smo načelnika o čemu je onda riječ.
Sve je stopirano
– Odlučeno je da će se provesti arheološko istraživanje kako bi se pronašli ostaci aviona. Lokacija je upravo na trasi obilaznice, malo nakon što se ona odvaja od pruge i skreće prema državnoj cesti. Priča je u narodu, stariji pamte taj događaj, pad aviona. Za istraživanje je uzet period od 6. travnja do 24. lipnja. Hrvatske ceste još nemaju građevinsku dozvolu. Mogu ju odmah dobiti, ali ne prije nego što ovo bude riješeno. Tako da da, može se reći da bi bez ovoga gradnja obilaznice već počela – otkrio nam je načelnik Novak.
Kako doznajemo, priča je dignuta na visoku razinu. Angažiralo se veleposlanstvo SAD-a, riječ je o drugoj državi i to onoj najsnažnijoj, njezinoj vojnoj opremi, a uključeno je i naše Ministarstvo vanjskih poslova. Nije šala!
“Ameri” silno drže do svoje vojne povijesti. Iako u kaotičnom poraću nisu tražili mladog kapetana, a vjerojatno tada nisu ni mogli, nisu ga zaboravili. Njegova je pločica na memorijalnom groblju u Firenzi, a tek sada počinje potraga; navodno će sve prekopati. Pomalo nevjerojatno…
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3650
