U centru Selnice, kod crkve svetog Marka, smjestila se zgrada takozvane Stare škole. Lijepa obnovljena prizemnica, smještena na brežuljku, s prostranim dvorištem, drugi je dom jedne posebne skupine ljudi koja je 80-ih godina aktivirala mlade, pomicala planine i živjela za druženja.
Udruga “Oaza 98” i njezini članovi, Zvonko Kočila – Dugi, Josip Karlovčec – Joco, Branko Panić – Pane, Josip Polanec – DJ Charly i Josip Vugrač – Joža, pozvali su nas u prostorije Stare škole kako bi nam ispričali priču o ludim i burnim 80-ima u Selnici te o središtu društvenog života u tom naselju, ali i šire – o Klubu mladih “Oaza”.
Zvonko Kočila, koji nas je i kontaktirao potaknut člankom o Disco Šmrku u Murskom Središću iz serijala Kad smo bili mladi i ludi, ispričao nam je povijest “Oaze”, nekad središnjeg mjesta zabave i druženja u Selnici.
Osamdesete su bile godine…
“Naša priča počinje zapravo početkom 80-ih, prije nego što smo obnovili prostorije Stare škole. Bili smo grupa klinaca koja se obožavala družiti, ali i raditi nešto korisno za zajednicu. Poveli smo se primjerom braće Kutnjak te Jerka Levačića iz Selnice koji su početkom 80-ih godina počeli organizirali disco večeri. Kako smo bili u omladinskoj organizaciji, priča s intenzivnijim disco večerima krenula je 83. godine, kada je predsjednica bila Marijana Novosel. Odlučeno je bilo da se prva disco večer u organizaciji omladine održi 17. prosinca 1983. godine, a glazbu je tada puštao Josip Polanec – DJ Charly”, započeo je Zvonko Kočila.
“Prve plakate za disco večer sam izradio ja, sve ručno. Mislim da sam ih izradio 12 komada. Visjeli su na svakom stablu do Hlapičine”, pohvalio se Kočila i nastavio: “Disco večeri tada su se održavale u velikoj dvorani Stare škole, sve do 1986. godine. Tada smo čuli kako je omladina iz Murskog Središća obnovila prostoriju Vatrogasnog doma i prenamijenila ju u ‘Disco Šmrk’. Javila se ideja da i mi isto napravimo – samo bolje. Na neki način smo imali pozitivno rivalstvo s ekipom iz Murskog Središća, ali i okolnih mjesta. Prostor koji smo odlučili obnoviti bila je gotovo oronula prostorija i podrum Stare škole, koje je do onda koristio jedan učitelj u Selnici.”
Otpor prema idejama mladih
Josip Vugrač, koji je 80-ih godina bio u mjesnoj zajednici Selnice, napomenuo je kako su vladajući dali dozvolu omladini da obnovi i prenamjeni zapuštenu prostoriju i podrum stare škole. “Iako je mjesna zajednica dala dozvolu, ipak su nam zadavali probleme. Postojao je veliki otpor prema našim idejama i nakanama. Mi jesmo bili klinci, no bili smo vrlo ozbiljni i odlučni, ali i složni. Sve smo sami obnovili – podrum, koji je bio pun smeća do plafona, rukama smo sami očistili”, ispričao je Vugrač, a Kočila spomenuo ogromne napore koji su uloženi u obnovu prostora: “Uređenje prostora započelo je u rujnu 1986. godine. Planove i skice za uređenje izradili smo upravo Josip Vugrač i ja. Zgrada stare škole tada je bila zapuštena i gotovo u raspadanju. Stoga su radovi bili vrlo teški, opsežni i zahtjevni.
Mukotrpni radovi za jedan cilj
Najteži su bili pripremni radovi: skidanje stropova od blata i trstike, vađenje starih podova, skidanje žbuke, rušenje zidova. Većinom se radilo s maramama na licu radi zaštite od vrlo agresivne, desetljećima stare prašine. Nakon toga uslijedilo je žbukanje, betoniranje podova i stepenica, postavljanje elektroinstalacija, stolarije, polaganje pločica, tapeciranje klupa i unutarnje uređenje. Radilo se gotovo svaki dan, često i kasno u noć. Utrošeno je oko 7.000 sati slobodnog vremena – volonterskog rada bez naknade za dobrobit zajednice. Branko Panić, iako je onda bio maturant, najviše je truda i vremena uložio u obnovu. On nas je tjerao da sve što prije završimo.
Uz sve to, morali smo svaka četiri tjedna održavati zabave kako bi se zarađeno na zabavama uložilo u obnovu prostorija. Kad je financijski zaškripilo, mnogi su čak davali od svoje plaće samo da se radovi nastave. Pomagali su nam roditelji, prijatelji, mještani – no mjesna zajednica nije. Nisu htjeli u nas uložiti ni jedan dinar! Jedini, koji su nas od starijih podržali, bili su Josip Kočila i Dragutin Grd. Oni su nas i branili od napada mjesne zajednice.”
Na zabavama, kojima su mladi financirali nastavak radova, nastupala su i poznata imena ondašnje estrade – Ljupka i Ivica, Alen Slavica, Peti as, Džo Maračić, a mladi su radili, ulagali svoje vrijeme i trud kako bi se zaradilo za nastavak obnove stare škole. Zabave bi se održavale na nogometnom igralištu, u velikoj dvorani Stare škole ili pak u dvorištu Stare škole.
Svečani dan otvorenja
Nakon mjeseci mukotrpnog rada, došao je i taj dan. 30. svibnja 1987. godine svečano je otvoren Klub mladih “Oaza” u Selnici. Na svečano su otvorenje pozvani svi koji su na neki način sudjelovali u obnovi prostora – od roditelja do majstora koji za svoj trud nisu tražili nikakvu naknadu. Svu opremu – razglas, zvučnike, osvjetljenje, disco kuglu – napravio je sam DJ Charly, elektroničar po struci i po hobiju. Dijelove je, kako kaže, dobivao od roditelja iz Njemačke, a sam ih je pretvarao u čuda tehnike koja su se potom koristila u Klubu mladih “Oaza”. Jedno od tih čuda bio je i podni light show, napravljen od staklenih cigli, nekoliko profila i osvjetljenja u podu.
Oaza za ples i druženje
Svakog se vikenda u Klubu mladih “Oaza” plesalo i veselilo. Ekipa nam je otkrila kako su se najavljivali posjetitelji iz Varaždina i Ljutomera, a red za ulaz je bio dugačak koliko i samo dvorište. Kažu kako nikada nije bilo problema – sva su okupljanja bila uredno prijavljena kod policije. No, mogu izdvojiti jedan neugodan trenutak. Naime, posjetila ih je porezna inspekcija na prijavu nekih članova mjesne zajednice. Poreznik je tada mladima rekao kako su oni jedina omladinska organizacija na području Jugoslavije koja je dobila poreznu prijavu. Naravno, nije ništa našao. Zvonko Kočila pokazao nam je sačuvane brižno vođene zapisnike sa sjednica i sastanaka, evidencije prometa pića i prodaje ulaznica, svaku odluku o svakom koraku koji su mladi poduzimali, evidenciju volontera, raspored zaduženja po danima i tjednima… “Bili smo bolje organizirani nego danas Sabor”, zaključio je Kočila.
Uz disco večeri, svake se nedjelje klub otvarao i mještanima Selnice. U “Oazi” je postojala i mala knjižnica s 350 knjiga, organizirale su se filmske večeri, a mještani su mogli zaigrati i stolni tenis. Zaštitni znak “Oaze” bio je Kamilko, deva koja bubnja u oazi.
Italo disco i rock
Upitali smo DJ Charlyja kakva se glazba puštala na disco večerima. “Italo disco, rock, domaći rock – Azra, Bijelo Dugme, Prljavci, Parni valjak… A stvar na koju su svi odvalili bila je ‘Scotch’ od Disco Banda”, objasnio nam je Polanec. Glazbu je nabavljao na isti način kao i mnogi DJ-evi koji su ‘potpaljivali’ plesne podije u 80-ima – u Njemačkoj i u Trstu. Imao je veliku sreću što su mu roditelji radili u Njemačkoj pa je pristup novim pločama bio lakši. A tu je bila i radio postoja LSD – Lestvice slovenskih diskotek. “Noći i noći sam proveo za kazetofonom i snimao pjesme”, rekao je Polanec.
Raspad sistema i oživljavanje “Oaze”
Kako to biva, dogodio se život – brak, djeca, posao, preseljenja… Originalna ekipa iz Kluba mladih “Oaza” prepustila je uzde mlađima. Nažalost, entuzijazam i volja, koje su imali dečki, nije živio u mlađim generacijama. Početkom 90-ih raspala se Jugoslavija i omladinske organizacije, pa tako ona i u Selnici. Mladi nisu imali motivacije i znanja osnovati udrugu koja bi dalje nastavila s radom Kluba mladih “Oaza” i sve je propalo. “Uspio sam na kraju spasiti nešto od opreme i arhivu”, rekao nam je Kočila.
No, Oaza nikada nije prestala postojati. Kako kaže Kočila, ona je dalje živjela u ljudima koji su začetnici cijele priče. I tako se ponovno pojavila inicijativa 1997. godine za održavanjem disco večeri jednom ili dva puta godišnje. No na tome se nije stalo, osnovala se nova Udruga “Oaza 98” koja se ovog puta uključila i u neke druge društvene sfere. Naime, Udruga “Oaza 98” bila je prva koja je u Međimurju organizirala božićni sajam s domaćim OPG-ovima. Taj je poduhvat oživjela i prošlog Adventa.
Nova nada
Kao udruga su ponovno, 2001. obnovili cijelu Staru školu i to novcima iz projekta koji su sami napisali i prijavili USAID-u. Projekt se zvao “Stara škola – Oaza za sve mještane”. I danas, u 2025. godini, prostorije obnavljaju po treći put. 4. siječnja održali su još jednu disco večer, a sljedeću planiraju za kraj travnja. Njihove obitelji i dalje ih podržavaju u naumu, no već dugi niz godina imaju i podršku načelnika općine, Ervina Vičevića. Tako se disco večeri kontinuirano u Selnici održavaju od 1980. godine.
Za kraj smo dečke upitali zašto su klub nazvali “Oaza”. Zvonko Kočila nam je odgovorio: “Naziv kluba dolazi iz pjesme Parnog valjka, ‘Oaza’. Tekst odlično odgovara našem razmišljanju i izazovima s kojima smo se suočavali 80-ih godina. Ta pjesma izražava savršeno naš bunt i revolt zbog postupanja mjesne zajednice i neprestanih kritika te podmetanja. Oaza je izvor u pustinji, izvor života, izvor ideja i kreativnosti. To je nepresušno mjesto snage i volje, to je nepokolebljivost. Oaza i danas živi u nama!”
