Sprovodnu misu i ispraćaj preč. Josipa Pivara, župnika u Podturnu i dekana Preloškog dekanata, u župnoj crkvi svetoga Martina biskupa u Podturnu u utorak 18. ožujka predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš
Koncelebrirali su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić te pedesetak svećenika.
Na misi su sudjelovali sestra Danica s obitelji, nećaci, obitelj starijeg brata Ivana te sestre Slavice. Mnoštvo ožalošćenih vjernika došlo je ispratiti voljenog župnika ispunivši unutarnji i vanjski prostor župne crkve.
„Ljudi smo nade i vjere, vjerujemo Božjoj riječi i Njegovim obećanjima. Pokojni Josip bio je čovjek koji je vjerovao Božjim obećanjima. To iščitavamo iz njegovoga poziva. Bog ga je pozvao, a on je vjerovao da Bog svoja obećanja uvijek čvrsto drži, da će ispuniti svoje obećanje. Što mu je na početku puta obećao? Pa vjerujemo da je obećao da će Bog biti s njim i da će Bog biti njegova radost. Nije mogao sanjati o onome što će Bog pripraviti za njegov životni put, ali to i nije važno na početku našeg životnog puta. Ključ je u vjerovanju u ispunjenje Božjih obećanja. I danas u prvom čitanju odjekuje jedno obećanje, a Bog obećanja daje još u Starom zavjetu“, rekao je na početku homilije biskup Radoš nastavajući tumačiti naviještenu riječ.
Naglasio je, između ostaloga, da svećenik ima milost svaki dan u svoje ruke uzeti Jaganjca i staviti ga pred vjernike i pred sebe. „Pokojni župnik Josip u toj vjeri je živio, rastao, u toj vjeri je odgajao i vas vjernike. Jaganjac Božji je onaj koji potpuno mijenja čovjeka, oduzima sve naše grijehe i čini nas sposobnima da uđemo u svadbenu dvoranu koju Otac priprema za sve nas“, istaknuo je mons. Radoš.
„Svadba Jaganjčeva koja ovdje započinje, ima svoj vrhunac u nebu. Svećenik Josip, vaš župnik i naš prijatelj, ovdje je započeo svadbu, a mi vjerujemo i nadamo se da je sada u svjetlu Isusove ljubavi. Neka mu Gospodin udijeli mjesto za svojim stolom, a ovaj rastanak neka nam bude prilika da u vrijeme korizme Isusovim svjetlom pročišćavamo svoj život, da ga On učini bjeljim, da nas svojom krvlju potpuno očisti i daruje nam novi život“, zaključio je biskup.
Uime svećenika Varaždinske biskupije i Preloškoga dekanata oproštajni govor izrekao je preč. Antun Hoblaj.
Među ostalim naglasio je da je pokojni svećenik Josip neopozivo i vjerno svih ovih godina držao do svećeničkog zajedništva i bratstva, osobito prilikom župnih svečanosti u dekanatu i šire, ali i prilikom proslave imendana svećenika. „Nastojali smo se okupljati tih dana, kao što bismo u redovitoj situaciji to učinili i ove srijede u Podturnu na župnom dvoru. Gospodin koji poznaje sve naše puteve imao je drugačiji plan.
Po Josipovom ispraćaju, svi zajedno, kao njegovi prijatelji i župljani, okupili smo se uoči njegova imendana“, kazao je. Istaknuo je kako je potrebno mnogo vremena da bi se nabrojalo sve što je pokojnik u dušobrižničkom i pastirskom pozivu učinio. Također je naglasio i da je popis materijalnih i obnoviteljskih radova dugačak kao i sve ono što je preč. Pivar čini kroz protekle 34 godine. „No, svećenikov, kao ni bilo čiji drugi život, nemoguće je izmjeriti količinom materijalnih radova, godinama, ni bilo čime drugim osim dobrim djelima.
Uz to, tu su mnogi neznani i nebrojeni sati i sati molitve, duhovnih razgovora, ispovijedi i fizičkim okom nevidljive duhovne pomoći i blizine. Možemo slobodno reći da je Josip po uzoru na Isusa Krista bio dobar i brižan pastir koji je poznavao svoje koji su mu bili povjereni. Vjerno se za njih brinuo, obilazio, tješio utjehom vjere i s njima slavio svete sakramente. Nastojao je biti čovjek molitve i knjige, o čemu i svjedoče brojni naslovi u župnoj knjižnici“, istaknuo je preč. Hoblaj.
Uime župne zajednice sjećanje na župnika Pivara podijelila je Melani Mihalec.
Rekla je kako je župnik Josip bio više od župnika – učitelj i netko tko je svojim životom ostavio neizbrisiv trag u srcima župljana. „Za mene osobno, bili ste dio mog života od djetinjstva. U osnovnoj školi moj vjeroučitelj, zadnjih godina moj prijatelj. Vi ste bili taj koji je mene i mnoge od nas potaknuo da postanemo čitači u crkvi. U mnogim situacijama i saslušali i ohrabrili. Ali nisam bila jedina, mnogima ste pokazali kako služiti Bogu i ljudima. Okupljali ste čitače, pjevače, ministrante, glumce i gradili zajednicu temeljenu na vjeri, ljubavi i zajedništvu“, istaknula je Mihalec.
Dodala je kako je predanost preč. Pivara donijela i jedan poseban plod. „Tijekom Vašeg služenja u našoj župi imali smo troje mladomisnika. To je dokaz koliko ste svojom prisutnošću i službom nadahnjivali mlade da se odazovu Božjem pozivu. Godinama ste neumorno radili: obnavljali crkvu, župni dvor, kapelice i sagradili pastoralni dom. No, sve to je manje važno.
Važni su ljudi koje ste oblikovali, vjera koju ste u nama utisnuli i zajednica koju ste okupljali u crkvi“, naglasila je. „Danas tugujemo zbog Vašeg odlaska, ali ne žalimo samo za praznim mjestom koje ostavljate, već i za Vama samima : našim učiteljem i prijateljem. No, vjerujemo da ste sada u zagrljaju Gospodina kojem ste služili cijelim svojim bićem. Hvala Vam na svakoj lijepoj riječi, stisku ruke i molitvi, dragi velečasni, u ime svih župljana Župe Podturen“, zaključila je Mihalec.
I na kraju uime generacije svećenika zaređenih 1979. obratio se svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Dragutin Šarc.
„Dragi Josipe, sa sjetom i nostalgijom prisjećam se našeg odrastanja kroz bogoslovske dane prema svećeništvu. Kako smo postepeno ulazili u misterij Krista, kako smo otkrivali Sveto pismo, iščitavali koncilske dokumente, žudili za pastoralom… Bilo je teškoća, ali smo ustrajali. Bili smo složna generacija, bili smo i ostali prijatelji. Od 18 ređenika nitko nije napustio službu, ali s ovog svijeta već su se osmorica kolega preselili u vječnost“, kazao je te naglasio: „Josip je bio jednostavan čovjek, odličan učenik i student, nije se time uznosio. Odmjeren u govoru, zdravih sudova, promišljen u djelovanju, tako i u svom svećeništvu“.
Uslijedili su sprovodni obredi, procesija i ukop na mjesnom groblju u Podturnu.
Preč. Josip Pivar rođen je 11. siječnja 1953. godine u Nedelišću. Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1979. godine u Zagrebu. Kapelansku službu vršio je u župi Ivanec od 1979. do 1986. godine. Nakon službe župnog vikara od 1986. do 1991. godine vršio je službu župnika u župi Sigetec, a od 1991. godine postaje župnikom u župi Podturen, i tu službu vrši do svoje smrti. U vječnost je pozvan u nedjelju, 16. ožujka 2025. godine u 73. godini života i 46. godini svećeništva.
