Antun Jurinec bio je ključna figura u organizaciji obrane Čakovca i Međimurja tijekom Domovinskog rata
Na 27. sjednici Gradskog vijeća Grada Čakovca, koja se održala 12. ožujka 2025., donijeta je Odluka o proglašenju Antuna Jurinca iz Varaždina počasnim građaninom Grada Čakovca.
Ova odluka donesena je temeljem Statuta Grada Čakovca i Odluke o javnim priznanjima Grada Čakovca, kao i inicijative grupe građana.
Antun Jurinec bio je ključna figura u organizaciji obrane Čakovca i Međimurja tijekom Domovinskog rata. Kao predsjednik Kriznog stožera Općine Čakovec i zapovjednik Glavnog stožera svih ratnih operacija u Međimurju, odigrao je presudnu ulogu u pripremi obrane regije, osiguravajući da ona dočeka rat spremna i da ostane pošteđena ratnih razaranja i ljudskih žrtava.
Njegova sposobnost organizacije i strateškog planiranja bila je ključna u mirnom oslobađanju vojnih objekata na području Međimurja, što je Hrvatskoj omogućilo pristup značajnim količinama vojne opreme i naoružanja.
Jurinec je rođen 1942. godine u Rasinji, Koprivničko-križevačka županija, kamo su se njegovi roditelji iz Preloga sklonili tijekom mađarske okupacije Međimurja u Drugom svjetskom ratu. Po završetku rata, obitelj se vratila u Međimurje, gdje je završio osnovnu školu.
Srednju arhitektonsku školu pohađao je u Zagrebu, nakon čega se zaposlio u GK “Zagorje” iz Varaždina. Tijekom karijere obnašao je više odgovornih funkcija, a 1973. godine u Prelogu osniva poduzeće “Beton”, koje vodi do odlaska u Zagreb zbog političkih progona.
Nakon demokratskih promjena postaje predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Općine Čakovec, što je po tadašnjem ustroju bila najviša dužnosnička funkcija u Međimurju. Zbog izglednog raspada Jugoslavije početkom 1991. godine ustrojava najprije neformalni stožer obrane Međimurja sa zadatkom koordinacije svih raspoloživih postrojbi te pripremu za izgledni vojni sukob.
Službenim osnivanjem Kriznog stožera, u svibnju 1991. godine Međimurje već ima izrađen kompletni plan obrane.
To omogućuje opremanje dragovoljačkih postrojbi Teritorijalne obrane te formiranje i naoružanje prve hrvatske vojne postrojbe u zemlji, 54. samostalne bojne. Vodio je pregovarački tim oko mirne predaje kasarne hrvatskim vlastima.
Oslobađanje vojnih objekata u Međimurju mirnim putem Hrvatskoj je dalo i značajne količine prijeko potrebnog naoružanja, streljiva, protuzrakoplovne i protuoklopne borbene opreme.
Do sredine 1992. godine koordinirao je sve vojne i logističke aktivnosti za preko 800 vojnika iz Međimurja. Po osnivanju Međimurske županije, odlazi u Zagreb na dužnost pomoćnika ministra gospodarstva, gdje ostaje do umirovljenja.
Za svoj doprinos Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata u činu pričuvnog bojnika.
Gradsko vijeće Grada Čakovca prepoznalo je njegov izniman doprinos u najkritičnijim trenucima za opstojnost Hrvatske i odlučilo ga proglasiti počasnim građaninom Grada Čakovca.
