Održavani nogometni travnjak preduvjet je za kvalitetne utakmice, a međimurski sportski tereni nisu imuni na razne bolesti koje mogu zahvatiti travu
Tako je na području nekih općina u Međimurju bilo potrebno povremeno sanirati travnjake koje napadaju plijesan i druge bolesti, iako se većinom redovito tretiraju potrebnim sredstvima.
Iz Nogometnoga kluba „Bratstvo” Jurovec, primjerice, na naš su upit potvrdili da imaju probleme s plijesnima, no dodaju da u posljednjih pet godina redovito tretiraju travnjak primjerenim sredstvima.
Da imaju naviku tretirati terene, no da se bolesti poput plijesni dosta kasno prepoznaju, ističe predsjednik NK-a „Polet” Miroslav Novinščak, ujedno dopredsjednik i član Izvršnog odbora Međimurskoga nogometnog saveza te član Skupštine Hrvatskoga nogometnog saveza i predstavnik trećeligaša regije sjever.
Novinščak je i vlasnik tvrtke za uređivanje nogometnih terena pa ima višegodišnje iskustvo u tom polju.
Organizirati predavanja
– Mislim da bi o adekvatnom održavanju travnjaka trebalo redovito organizirati predavanja, barem jednom godišnje, što je bio i moj prijedlog HNS-u. Često se događa da klubovi kod nas ili pretjeruju s navodnjavanjem ili s njim kasne. Plijesni se razvijaju zbog visokih temperatura, no i neznanja.
Primjerice, pokosi se trava, ali se ne pokupi pa nastane sloj poput filca, što nije dobro. Postoje sredstva za prevenciju bolesti, ali i ona koja se koriste kada je ona aktualna, međutim, plijesni se mogu prenositi s jednog terena na drugi – naglašava predsjednik Poleta dodajući da ljudi u takvim slučajevima imaju nerealna očekivanja kako će nakon dosijavanja trave ona niknuti za dva tjedna.
– Plijesan se širi dosta velikom brzinom. Kod nas najčešće postoji manjak umjetnoga gnojiva. Jasno da klubovi raspolažu ograničenim sredstvima, no u krajnjoj je liniji jeftinije redovito održavati teren negoli ga kasnije sanirati.
Kad ljubitelji nogometa vide da je negdje lijep travnjak, često ne razmišljaju o tome da je na takvim terenima trava prozračena i tretirana gnojivom te drugim potrebnim sredstvima.
Prozračivanje daje dodatnu sigurnost da će trava dobiti zrak, a voda se povlačiti prema korijenu. Trava je živo biće i ne može je se samo iskorištavati, već joj moramo dati što treba – napominje naš sugovornik.
U Međimurju, ali i drugim krajevima zemlje, često se eksperimentira, a eksperimenti obično neslavno završe.
Tako na primjer, kaže Novinščak, neki kupuju sjeme trave za parkove koji nisu pogodni za nogomet.
– Svako sjeme i sredstvo imaju svoju namjenu i one nisu bezveze navedene. Kod nas su tereni uglavnom tijekom cijeloga dana izloženi suncu, rijetko koji je u hladovini. Postoji fama oko plaćanja igrača, što nije problem i protiv čega nemam ništa, no dijelom i zbog toga klubovi naprosto imaju manje novca za održavanje svojih terena.
U Čakovcu, Ludbregu, Kotoribi i Svetome Martinu na Muri od 13. do 18. svibnja održat će se sedmi U15 Međunarodni turnir „Vlatko Marković” na kojem će sudjelovati osam reprezentacija. Želimo li nastaviti biti domaćini takvih natjecanja, trebamo paziti i održavati sportsku infrastrukturu – mišljenja je Miroslav Novinščak.
Održavanje jeftinije
Svoje iskustvo s održavanjem travnjaka s nama su podijelili iz Nogometnog kluba „Polet” Sveti Martin na Muri. Članovi objašnjavaju da se napad plijesni najčešće manifestira u ljetnim mjesecima.
– Iz iskustva smo uvidjeli da gljivice napadaju najčešće kad je izrazito vruće vrijeme, kad su i dani i noći vrući, a travnjak se navodnjava hladnom vodom. Kako se, da bi travnjak ostao zelen i u optimalnom stanju, u ljetnim mjesecima češće navodnjava, dolazi i do razvoja gljivica.
Nakon pojave gljivica travnjake tretiramo fungicidom Agro Chem Maks FMC Impact 25SC. Na jedno nogometno igralište potrošimo otprilike 0,7 decilitara sredstva.
Nakon prskanja tim sredstvom, bolest se najčešće povuče za tjedan dana, ali se u ljetnim mjesecima ubrzo ponovno pojave, tako da tijekom ljetnih mjeseci travnjake na svom igralištu tretiramo šest do osam puta.
Tretiranje igrališta tim sredstvom stoji između 150 i 200 EUR (samo sredstvo), u što nije uračunata voda za prskanje, rad čovjeka i stroja, odnosno samo prskanje.
Sve navedeno ako se zbroji godišnje iznosi oko 500 EUR po igralištu – kažu iz NK-a „Polet” koji u Međimurju predstavljaju svijetli primjer kako se valja odnositi prema infrastrukturi za „najvažniju sporednu stvar na svijetu”.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3645
