Ove godine navršava se sedam desetljeća od smrti Josipa Štolcera Slavenskoga, vjerojatno najpoznatijega skladatelja s prostora Međimurja
Rođen je u Čakovcu 11. svibnja 1896., a umro je u Beogradu posljednjega dana studenoga 1955. godine. Iako zbog školovanja i životnih okolnosti veći dio života nije proveo u Međimurju, uvijek mu se rado vraćao, a u svojim je skladbama obilato koristio motive i melos međimurske narodne glazbe, uz izrazito modernistički pristup.
U Čakovcu njegovo ime nose razne institucije, manifestacije i nagrade, no zanimalo nas je postoji li inicijativa da se mu oda počast kao drugim istaknutim Međimurcima poput Rudolfa Steinera ili Ladislava Kralja Međimurca i na jednoj lokaciji objedine ostavština i detalji iz njegova života.
S tim ciljem kontaktirali smo Grad Čakovec, uz upit o lokaciji na kojoj je nekada bila Štolcerova rodna kuća. Radi se o mjestu preko puta I. osnovne škole u Čakovcu, u susjedstvu današnjega Pučkog otvorenog učilišta Čakovec.
– Rodna kuća Josipa Štolcera Slavenskog srušena je prije 80 godina te je na njezinom mjestu podignuta nova na kojoj se danas nalazi spomen-ploča. Koliko nam je poznato, nije postojala službena inicijativa da se ta lokacija otkupi te na njezinom mjestu izgradi etnokuća ili nešto slično. Ostavština kompozitora čuva se u njegovom Legatu u Beogradu te u Muzeju Međimurja Čakovec – odgovorili su nam iz Grada dodavši da su prije 10 godina pokušali otkupiti i obiteljsku grobnicu Štolcerovih, no da je ponuda koju su dobili bila previsoka.
– Josip Štolcer Slavenski svjetski je najpoznatija osoba rođena u našem gradu te svakako zaslužuje da mu se u Čakovcu oda primjerena počast. U Čakovcu je po njemu imenovana Gimnazija Josipa Slavenskog, ulica, a ispred škole mu je postavljeno poprsje – istaknuli su iz Grada.
Ime Štolcera Slavenskog nose i gradski Pjevački zbor koji će ove godine obilježiti 50 godina djelovanja i u kojem više od 15 godina djeluje Kazališna družina „Štolcer”, kao i Nagrada Grada Čakovca kojom se od 1970. nagrađuje najbolje glazbeno ostvarenje u Hrvatskoj u protekloj godini. Navedena glazbena nagrada svake se godine dodjeljuje u sklopu Majskoga muzičkog memorijala „Josip Štolcer Slavenski” koji se obično održava oko godišnjice njegova rođenja. U Muzeju Međimurja, kako su naglasili iz Grada Čakovca, bila je postavljena i Memorijalna soba Josipa Štolcera Slavenskoga u kojoj se čuva izrazito vrijedna građa poznatoga skladatelja. Stalni postav skinut je zbog provedbe statičke sanacije palače.
– Tijekom postavljanja izložbe o Slavenskom 2016. godine tadašnja viša kustosica Maša Hrustek Sobočan kontaktirala je Legat kada ga je još vodila Ana Kotevska. Ona je u međuvremenu otišla u mirovinu, no uspostavljen je kontakt s Mirjanom Lazarević koja vodi koncertne programe u SOKOJ-u (Organizaciji muzičkih autora Srbije, gdje je i memorijalna soba Slavenskoga, op.a.) da se planira razmjena programa.
– Izložba o Slavenskom koja je 2016. godine bila postavljena u Muzeju pod nazivom „Vrag vas skeljil Međimurci, idemo pljesat’’ sljedeće će godine najvjerojatnije gostovati u Beogradu povodom 130. godišnjice rođenja Slavenskoga, a rad na budućem postavu predstavlja dobru mogućnost za nastavak suradnje, otkriva kustosica kulturno-povijesnih zbirki Muzeja Tajana Vidović.
Kako zvuči svemir?
Memorijalna zbirka Slavenski inače je oformljena 1966. godine donacijom Štolcerove supruge Milane Slavenski. Osobite vrijednosti zbirke su originalne partiture iz Štolcerova ranoga, čakovečkog razdoblja stvaralaštva, pisane rukopisom mladog skladatelja, kao i upute za njihovo izvođenje. U fundusu se nalazi mnogo objavljenih partitura iz njegovog najplodnijeg stvaralačkog razdoblja tijekom kasnih dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća kada je nagrađen za svoj rad na festivalu u Donaueschingenu, a ugledna njemačka izdavačka kuća Schott iz Mainza redovno je objavljivala njegove partiture u posebnoj ediciji.
Muzej čuva njegove rukopise i bilješke, pisane i na ćirilici i na latinici, na njemačkom i na engleskom jeziku. S osobitim interesom proučavao je i astronomiju, čemu svjedoči velik broj knjiga na tu temu iz njegove osobne knjižnice, kao i veliki teleskop, sada u vlasništvu Muzeja. Sačuvano je i nekoliko njegovih instrumenata, od kojih su najzanimljiviji harmonij proizveden u drugoj polovici 19. stoljeća u Americi i trautonij (preteča današnjih sintesajzera) iz 1930. godine koji svjedoči o njegovom radu na području proučavanja elektronske glazbe već u tridesetim godinama 20. stoljeća.
Manje je poznato i da je Slavenski tijekom života konceptualizirao „astroakustiku”, znanost čiji bi cilj bila potraga za „pratonom”, čime je podrazumijevao „zvučanje svemira”. Osim toga, istraživao je i tzv. 53-tonski sustav koji oktavu dijeli na 53 jednaka dijela. U jednoj neobljavljenoj skladbi, naslovljenoj „Music for Natur-ton-system” („Glazba za prirodnotonski sustav”), Slavenski je upotrijebio enharmonijski harmonij engleskoga glazbenog teoretičara Roberta H. M. Bosanqueta, što je instrument s 84 tipke po oktavi uštiman u 53-tonskom sustavu. Vidljivo je, dakle, da je bio u toku s najnovijim istraživanjima svoga doba, a u nekim stvarima i daleko ispred svoga vremena.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3644
