“Oni koji imaju velika primanja ionako ne gledaju na cijene. O tome brinemo samo mi, koji se mučimo s niskim mirovinama i plaćama.”
Pri današnjem posjetu čakovečkoj tržnici razgovarali smo s trgovcima o nedavnim bojkotima trgovina, koji su četiri petka za redom organizirani kao znak prosvjeda protiv rasta cijena.
I dok je prvi bojkot u siječnju dao najbolje rezultate, kasniji su se razvodnili zbog zbunjujućih poruka – bojkotirati samo određene proizvode ili cijele trgovačke lance na određene dane? Mnogi se slažu da bi dosljednost donijela jači učinak.
Marijan Podvez iz Dragoslavca smatra da bojkot dugoročno nije rješenje:
“Nije bilo dosljednosti, a i u našoj je prirodi da kupujemo. To se moglo jednom ili dva puta dosljedno provesti, no ljudi moraju živjeti. Uspjeh akcije bi bio samo ako trgovci smanje marže, ali oni računaju na to da ćemo mi i dalje kupovati. Jesti moramo, živjeti moramo. Toalet papir moraš kupiti, isto kao kruh i mlijeko. Ovisan si o trgovinama. Možda bi novi ministar mogao nešto promijeniti.”
Marijan Podvez nam je napomenuo i da njega kupci nisu bojkotirali – on ima redovite stranke i nije ga strah bojkota jer ljudi moraju jesti.
Marija Preložnjak iz Mihovljana pak ističe da bojkot nije donio željene rezultate:
“Od tog ništa nismo postigli. Bojkot je bio u petak, a ljudi su masovno kupovali u četvrtak, tako da velike razlike u prometu trgovina, po mom mišljenju, nije bilo. Ja bih to nekako drugačije napravila, odnosno više bih se usredotočila na pomoć kupcu. Možda u obliku kartica za popuste za one koji imaju mala primanja. Oni koji imaju velika primanja ionako ne gledaju na cijene. O tome brinemo samo mi, koji se mučimo s niskim mirovinama i plaćama.”
I dok su trgovci na tržnici nastavili s uobičajenim tempom poslovanja, postavlja se pitanje – može li se uopće uspješno provesti bojkot u kojem sudjeluje samo dio građana, bez jasne strategije i podrške šire javnosti?
