Je li međimurska radišnost stvar prošlosti?
Generacija Z, za one koji nisu upoznati s tim pojmom, obuhvaća mlade rođene između 1997. i 2012. godine. Odrasli su uz digitalnu tehnologiju, internet i društvene mreže, a zbog svog specifičnog pristupa radu i životu, često su predmet rasprava među poslodavcima.
Mladi iz ove generacije izrazito su tehnološki pismeni, skloniji su fleksibilnim radnim uvjetima i preferiraju tvrtke koje imaju jasne društvene i ekološke vrijednosti. Više nego prethodne generacije otvoreno govore o stresu, anksioznosti i mentalnom zdravlju te traže smislen rad i pozitivno radno okruženje.
No, s druge strane, poslodavci ih ponekad doživljavaju kao manje otporne na kritiku i izazove.
Upravo o tim mladima, koji su nedavno ušli ili tek ulaze na tržište rada, i međimurski poslodavci imaju podijeljena mišljenja. “Nemaju radne navike, žele odmah visoku plaću, ne znaju raditi, ne slušaju, ne poštuju nadređene, cijelo vrijeme vise na mobitelu”, često se može čuti, no je li stvarnost zaista tako crna?
U Americi mladi masovno dobivaju otkaze
Nedavno istraživanje u SAD-u, a koje se donekle može primijeniti i na naše prilike, pokazalo je da jedna od šest tvrtki oklijeva zaposliti mlade radnike iz generacije Z. Tako je čak 75 posto poslodavaca izjavilo da su neki ili svi njihovi novozaposleni radnici iz generacije Z bili nezadovoljavajući, dok je čak 60 posto tvrtki otpustilo mlade, nedavno izašle iz škole, u istoj godini u kojoj su ih zaposlili.
Među najčešće navedenim problemima, kako su naveli poslodavci, bili su nedostatak motivacije ili inicijative (50%), neprofesionalnost (46%), slabe komunikacijske vještine (39%), teškoće u prihvaćanju povratnih informacija (38%) te nedostatak sposobnosti rješavanja problema (34%).
Američko istraživanje otkrilo je i da mnogi “friški” radnici na američkom tržištu imaju poteškoća s prilagodbom radnom mjestu jer dolaze iz obrazovnog sustava koji im ne pruža dovoljno praktičnog iskustva.
Kao da pričaju o hrvatskom školskom sustavu. Osim toga, poslodavci ponekad prebrzo otpisuju mlade zaposlenike umjesto da im pruže priliku za razvoj. Ključ rješenja mogao bi biti u boljoj prilagodbi radnih uvjeta, kvalitetnijem mentoriranju te postepenom uvođenju u radne procese.
No, vremena za to rijetko koja tvrtka ili pak poslodavac ima. Na tržištu rada, ne samo američkom, na kojem kronično nedostaju radnici, a posla je puno, rijetko koji poslodavac će izdvojiti vremena, volje i truda za “preodgoj” mladih radnika, odnosno da ih poduči radnoj disciplini i ponašanju na radnom mjestu.
U Međimurju ipak bolja situacija
U Međimurju ipak nije sve tako crno. U nedavnom razgovoru s ravnateljem Tehničke škole, Draženom Blažekom, saznali smo kako maturanti te škole nemaju problema s nalaženjem i zadržavanjem radnog mjesta nakon školovanja.
– Većina učenika Tehničke škole Čakovec nakon završetka četverogodišnjeg obrazovanja ima jasnu budućnost – prošle godine od 102 učenika, samo dvoje nije polagalo državnu maturu. Od njih 100, čak 80 nastavilo je školovanje, dok se ostalih 20 odmah zaposlilo. Strukovna škola učenicima tako pruža izbor – odmah krenuti raditi ili se dodatno obrazovati. Učenici koji završe obrtnička zanimanja imaju velike prilike za trenutno nalaženje posla u zemlji i inozemstvu – škola obrazuje kvalitetne radnike s potrebnim stručnim znanjima, naglasio je ravnatelj Blažeka.
U Međimurju je situacija nešto drugačija – mladi su osnovne radne navike usvajali kod kuće, a zatim i u školi. Osjećaj radne odgovornosti, poduzetnost i želja za uspjehom, tradicionalne su odlike međimurskog mentaliteta.
No, sudeći prema sve glasnijim poslodavcima, i naša međimurska radišnost postaje stvar prošlih vremena. Sve se mijenja, dolaze nam neki novi ljudi.
