Imaju vodu i (dotrajali) asfalt, ali to je to. Smatraju da su propuštene neke prilike za viši standard
Božu Baloga svi znaju u gornjem kraju. Rođeni je Šenkovčanin te je nevjerojatnu 31 godinu radio kao konobar – “od Mobenza, preko Pavla do Trokuta”. Dugo je radio nakon rata u kojem su bila i sva tri njegova brata.
No, tijelo više nije moglo pa je desetak godina u braniteljskoj invalidskoj mirovini. Na njegov 58. rođendan pronašli smo ga u skrivenom kutku gornjeg Međimurja.
– Ovo je Ivekovo, tu sam došao za zeta prije 30 godina. Teško je riječima opisati kakva je to oaza mira, cvijetnjak. Ne bismo ga mijenjali nizašto na svijetu. Ivekovo je neopisiva ljepota, vladaju mir i tišina. Dođu srne, zajci i fazani i jedu voće. Ne smetaju nam pa makar i radili štetu – kazao nam je. Itekako zna cijeniti mir, živio je na glavnoj cesti u Šenkovcu!
Ivekovo je kotlina, na mjestu gdje se susreću Dragoslavec i Vukanovec, blizu Rasadnika. Iako je puhao hladni zimski sjeverac, bilo nam je jasno kakvo bogatstvo nudi kad krene cvat.
Brojna ‘zvirala’
Božo Balog oženio je Violetu rođenu Zanjko te imaju sina Matiju Baloga. Pored žive gospođini roditelji Stjepan i kaže najbolja punica na svijetu Ana.
– Je, oni su Zanjkiji. Pisao je List Međimurje o Zanjkoskoj grabi između Dragoslavec Brega i Vukanovca, u kojoj više nema Zanjkija. Stvar je u tome što je Ivekovo, geografski gledano, ista kotlina sa Zanjkoskom grabom. Ona je u produžetku i tamo imamo dva hektara pašnjaka, šume i voćnjaka – priča nam Božo Balog.
Dugačka kotlina obiluje izvorima, ili kako kažu – zviralima. Jedno je tamo gdje imaju zemlje u Zanjkoskoj grabi, drugo je u njegovoj blizini, ispod Majerić brega. Ponekad dođe namjernik, parkira i ode s kanistrima kako bi natočio kristalnu vodu.
Pokazao bi nam to zviralo pod Majerić bregom da nije bilo toliko blatno i raskvašeno. Kaže kako svake godine ispituju kvalitetu vode i ona je odlična.
– U blizini ovoga našeg zvirala su i rezervoari. Iz njih se niz godina napajao ovaj dio Vukanovca i Dragoslavca. Iz njega su ljudi crpili vodu sve do Anice. Šteta je što se više ne koristi. Napravili su inače grešku kad su ga gradili. Hidrofor su stavili u rezervoar, a ne van, pa ga je vlaga nagrizla – kaže.
Gradski vodovod je do Ivekova došao 1994. godine, a kaže da su sami kopali i platili “alkatenke”. I tu nam priča skreće na infrastrukturu. O tome zna ponešto, tri je mandata bio u Općinskom vijeću Svetoga Jurja na Bregu, a kraju mu ide peti mandat u Vijeću Mjesnog odbora Dragoslavec.
Mnogo su platili
– Imamo vodu i imamo asfalt koji je već dotrajao i uži je od standarda. I u njegovu smo uvođenju sudjelovali s 30 posto. Nemamo kanalizaciju, a nismo dobili ni širokopojasni internet. Nemamo ni plin. Platio sam ga svojevremeno, ali je tvrtka otišla u stečaj i nismo ga dobili – kaže. Relativno je nezadovoljan onime što imaju u moderno doba.
Smatra da se moglo više i da su propuštene neke prilike koje su nudili europski fondovi. Kaže kako su u prvi plan stavljeni veliki projekti, a ne ono što se moglo priuštiti malom čovjeku na brijegu ili u kotlini.
– I koji su to veliki projekti? Da, vrtići, škola… Ali sportski centar u Vučetincu, recimo, nikad nije napravljen. No dobro, da ne ulazim preduboko. Povukao sam se iz politike, treba vidjeti kad je dosta – stajemo na toj točki dnevnog reda.
Htio bi tek da se više pazi na detalje. Na primjer, kaže kako se u ulici koja se spušta do njega nadvilo opasno stablo i trebalo bi ga ukloniti.
I kad smo već odlazili, stigao je susjed s darom i čestitao mu rođendan. Riječ je o Tomislavu Grubiću iz Buzovca, poznatom badmintonskom treneru. Pored je svojevremeno kupio vikendicu te se slaže kako je ovo oaza mira.
Još su prokomentirali kako ima slobodnih parcela na Ivekovu. No, ljudi su cijene digli u nebesa, cifre su astronomske. S druge strane, neka! Zašto bi se, kao nekad, budzašto davala ovakva ljepota!?
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3642
