U Podturnu u Međimurju postoje posljednji proizvođači tkanina od lana
Biljka koja je nekad rasla posvuda uz rijeku Muru danas je rijetkost, no za Turenčanke poput Ane Žganjar i Ljubice Kerhač, ručna obrada lana je strast koju su sačuvale od zaborava, saznaje HRT.
“Lan je nekada bio temelj naše svakodnevice”, priča Ana Žganjar, čuvarica baštine iz Podturna. “Od rezidbe i sušenja do ručnog tkanja na tradicionalnom tkalačkom stanu, svaki korak u procesu zahtijevao je mukotrpan rad i predanost.”
Lan nije bio samo tekstilni materijal već i simbol zajedništva i tradicije. Ljubica Kerhač prisjeća se: “Tkalci su prema željama tkali različite predmete, od košulja i hlača do plahti i vreća. Svaki komad nosio je pečat pažljivo pređene niti i duboko ukorijenjenog znanja.”
No lan nije bio samo predmet prakse, već je bio i dio svakodnevnog života. “Dok su muževi radili na poljima, žene su održavale domaćinstvo”, objašnjava Marija Jambrošić, također čuvarica baštine iz Podturna. “Prelo se najčešće noću, a zimi su se okrijepili domaćim delicijama uz stol pun svježih kolača i čaja.”
Dok se sjećaju starih običaja, čuvarice baštine iz Podturna s ponosom nastavljaju tradiciju tkanja lana, čuvajući tako dio kulturne baštine Međimurja za buduće generacije.
