Marija i Antun Galić, umirovljenici iz Šenkovca, kamo su prije 17 godina doselili s čakovečkog Sajmišta, pozvali su list Međimurje
Odavno su članovi Udruge umirovljenika Grada Čakovca, upisali su se odmah nakon ulaska u mirovinu. Gospođa Galić se tako učlanila 1993., a njezin suprug 1999. godine.
Žive mirno, umirovljenički, u lijepom stanu u samom centru naselja, no jedno pismo im je krajem siječnja pomutilo mir.
Pokazali su nam obavijest koju su primili od Matice umirovljenika Međimurske županije. U tom dopisu, kad ga gramatički dotjeramo, stoji sljedeće:
Što točno piše?
– Poštovani, želimo vas obavijestiti da je Udruga umirovljenika Grada Čakovca 30. lipnja 2024. godine izašla iz Matice umirovljenika Međimurske županije. Ukoliko niste član Matice, vaši najbliži neće moći ostvariti pravo na isplatu pogrebnine. Da biste mogli ostvariti prava iz Kase uzajamne solidarne pomoći za pogrebninu, trebate biti član Matice. To znači da članarinu i Kasu trebate platiti u Matici koja je preselila na novu adresu. Članarina je 10 eura, plus Kasa (niža ili viša grupa).
Uz to dobivate i karticu za popuste. Žao nam je što vas zamaramo ovime, ali dobro je znati da je Kasa uzajamne solidarne pomoći osnovana daleke 1952. godine samo za članove današnje Matice umirovljenika Međimurske županije, odnosno tadašnjeg Udruženja penzionera i penzionerki Međimurja – stoji u dopisu koji potpisuje Nadica Lovrec, predsjednica međimurske Matice. Još su dodali radno vrijeme i novu adresu Matice.
Marija Galić – Marika, uz podršku supruga, ovime je ogorčena. Prvo nam je pokazala njihove članske iskaznice. Školski su primjer vjernosti koja traje desetljećima. Svaka je članarina plaćena, a uz nju je i uplaćeno u Kasu, što je uvijek ovjereno pečatom i potpisom. Za 2024. su uplatili po 10 eura članarine i 20 eura u Kasu, i tako 30 godina.
– Ovo nam je stiglo jučer, 28. siječnja. Piše da gubimo pravo na isplatu pogrebnine. Trideset godina sam ju uplaćivala, više ju čak ni ne bih trebala plaćati. A sada mi javljaju da gubim pravo ako se ne učlanim u Maticu. Nevjerojatno mi je da netko na taj način pokušava pridobiti članstvo. Ne znam što si ti ljudi misle. Zašto nam netko nešto uvjetuje, gdje ćemo biti i kako ćemo se opredijeliti. Ne može si netko uzimati takvo pravo. Ja ovakav dopis nikome ne bih poslala. Nadam se da to nema veze s time što smo preselili iz grada, valjda nije to. Živjeli smo na Sajmištu te sam ondje imala roditelje na brizi do smrti – kaže gospođa Galić.
Priređen stres
Zakoračila je u 82. godinu života te se postavlja i pitanje je li u redu ljudima visoke životne dobi priređivati ovakav stres, uznemiriti ih i to upravo s najdelikatnijom temom – smrću! Naime, iz te se Kase obiteljima vjernih platiša, prilikom pogreba, isplaćuje financijska pomoć. Nešto kao “šparavec za sprovod”.
Gospođa Galić kazala nam je još da je, primivši ovu obavijest Matice, nazvala predsjednicu svoje Udruge umirovljenika Grada Čakovca Francišku Četković.
– Rekla mi je Franciška da imam pravo na Kasu, da Kasa “ide isto kako je i bilo”; eto, to je rekla. Ne znam događa li se sve ovo zbog sukoba glavnih… Neka budu jedni i drugi, ali neka ne rade spačke! – poručila je za kraj na temu našoj javnosti već dobro poznatog raskola između Matice i Udruge, to jest predsjednica Nadice Lovrec i Franciške Četković.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3642
