Nakon tjedan dana pripreme i najave događaja, u nedjelju, 8. srpnja, u 14 sati na plaži Sip skupilo se gotovo dvjesto ljudi (masovni skok u Dravu kao poklič za čistim i živim vodama bio je predviđen za 15 sati). Neki su od prisutnih došli samo radi kupanja te o Velikom skoku nisu imali pojma, no ZEUS-ovci su se rasporedili po plaži te pola sata prije velikog mokrog eventa obavještavali i pozivali kupače da se pridruže Velikom skoku.
Starija su gospoda i gospođe, da li uslijed dekomodacije ili jednostavno nedostatka elana, redovito tražila ostanak u zaštiti hlada. No, mladež je zajedno sa nekim postarijim ljudima (časnim iznimkama) većinski ovaj mali pothvat prihvatila s entuzijazmom te aktivistima ZEUS-a ostavila dojam da je ideja o zajedničkom osvajanju kupališta i masovnom upadu u vodu normalna, zdravorazumska, svakodnevna stvar.
Lokalni legradski fotografi i snimatelji s uzbuđenjem su šarali plažom svojim kamerama surađujući s nama kao organizatorom te dogovarajući najbolju strategiju za trajno bilježenje događanja koje je slijedilo. U kritičnih se pet do petnaest na maloj uzbrdici 15 metara od vode skupilo se 80-ak ljudi koji su stali u liniju te čekali znak naših aktivista. Potonji su u još uvijek u preostalom vremenu do skoka zviždaljkama pokušavali animirati preostatak kupača tj. slomiti granicu nećkanja ili nepovjerenja oko pridruženja inicijativi.
Raspoređeni duž linije kupača spremnih za skok započeli smo odbrojavanje od 10 nadolje te umjesto “nule” dali kratak intenzivan znak zviždaljkom. Uz ciku i buku, kliktanje i smijeh rulja se sunovratila prema vodi koja se uslijed bezbroj pokreta pjenila kao šampanjac. I to naravno nije još nikoga zadovoljilo. Jedan član ekipe koja se sada vraćala iz vode glasno je uzviknuo: “Ovo je bila proba, idemo još jemput”.
I prije nego smo se snašli, na uzbrdici nešto udaljenoj od vode ponovno je oblikovana linija uzbuđenih skakača kojima su se, ponukani očitim uzvicima zadovoljstva i zabave, pridruživali i novi pripadnici dotadašnje publike. Pričekali smo da se još malo podigne napetost, a tada iznova pokrenuli odbrojavanje. Sada su već znali što rade – sudionici su se jače raspršili kako ne bi stradali od tuđih tabana i laktova. I drugi je skok bio pun pogodak.
Svi su se odlično zabavili. Netom nakon oba skoka bilo je nekih povika i za trećim, al većina je zaključila da ne želi izlizati stvar pa smo umjesto ponovnog pozivanja sudionika na startna mjesta sve njih pozvali u Halasz Csardu na pripremljeni grah i rosna bezalkoholna pića.
Mnogi su poziv prihvatili te se ubrzo oko šanka skupila grupica koja je sljedećih nekoliko sati provela u ćaskanju, hlađenju pićem, smijehu te sporadičnom kupanju. Dali smo Legrađanima izjavu za YouTube video, pokupili otpad i pospremili iza sebe sve što je bilo upotrijebljeno od naših gostiju, te se užurbano uputili na otvorenje još jedne ZEUS-ove izložbe u Dubravu.
Na kraju – zahvala. Hvala hrvatskom WWF-u što nas je pozvao na organiziranje cijelog događaja, te tajniku ZEUS-a koji je inzistirao da se udruga priključi realizaciji ideje i legradskom Ministru (vlasniku Halasz Csarde) što nam je ustupio svoje zamrzivače za hlađenje pića te svoj prostor za ugošćivanje sudionika.
Zahvaljujemo dečkima iz varaždinskog Matiss White Water kluba što su nas na vrijeme došli podržati i prisustvom uveličali događaj te Dejanu Fundaku što je na kraju događaja ostao za nama raščišćavati poprište scene i preuzeo na se, unatoč vremenskoj stisci, dočekati raftingaše i igrati se s pospremanjem čamaca.
