
Dominik Mikulaj (34) iz Krištanovca nositelj je obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, no za poslove s njihovim kozama i kravama zadužena je i supruga Jelena (32)
– Zasučem rukave kad je fizički posao u pitanju, dok se papirologijom češće bavi Jelena. Rano se budimo u svakom slučaju i dok ja odlazim u staje nahraniti, počistiti i obaviti mužnju, Jeleni nije dosadno uz troje djece, objašnjava Dominik kako su zajedno u svemu, ali poslove nekada treba podijeliti da se sve stigne.
Jelena je, smiju se oboje, čak mnogo spretnija i brža kada treba nešto obaviti vezano uz poljoprivredu, no sada je na porodiljnom s najmlađim Marinom, a tu su još i Ruta (7) i Filip (11) koje treba spremiti za školu i pomoći im kada treba pa na dvije strane, u staju u Slemenice kravama i kod kuće u Krištanovcu, kozama svakodnevno odlazi Dominik.
– Moji roditelji su u Slemenicama i ondje je s kravama zapravo sve počelo. Oduvijek im pomažemo, a službeno smo na sebe sve preuzeli prije 11 godina. U Slemenicama sada imamo osam krava, ali ih se ni ne isplati imati više zbog niske cijene mlijeka koje prodajemo jednoj prehrambenoj tvrtki, navodi Jelena dodajući kako se u posljednje vrijeme okreću uzgoju koza s kojima su počeli davno zbog čiste ljubavi.
U uzgoju koza vide budućnost
– Mi smo zaljubljeni u koze, zato ih imamo. Počelo je prije 15 godina kada smo nabavili dvije koze i od tada u staji uvijek imamo nekoliko koza zbog užitka i dragosti koju osjećamo prema toj domaćoj životinji. Tek smo se prije četiri godine ozbiljnije njima počeli baviti, ispričala je Jelena. Do prije godinu dana imali su 50-ak koza, a sada ih, uz dva jarca, imaju 80. Dobivaju oko 2,6 litara po kozi na dan, ovisno o tome koliko ih u određeno razdoblje u godini doje, nekada ima mlijeka više, nekada manje, no cijenom kozjeg mlijeka svakako su zadovoljniji nego cijenom kravljega.
– Ne možemo dojiti kada koza nosi ili ima mlado, ali jariće prodamo čim možemo, da dalje ne gubimo na količini proizvedenog mlijeka. Cijena je prihvatljiva i definitivno ćemo se time baviti i dalje. Čak nam je plan opet povećati broj grla, govori o budućnosti Jelena sretna što i djeca vole povremeno zaviriti u staje, a ne treba ih nagovarati ni da malo pomaze koze ili se s njima poigraju. Za brigu o životinjama imaju dovoljno ljubavi, volje i želje, a nakon toliko godina i svu potrebnu mehanizaciju koja im olakšava posao te zemlje.
– Imamo oko 50 hektara zemlje i livade. Kulture mijenjamo koliko treba, prošle godine imali smo kukuruz, soju, suncokret, ječam, pšenicu i zob, nabraja Dominik. Da bi primili poticaje pohađaju i predavanja, tri obavezno godišnje, a tu su još i neka dodatna koja nisu na odmet. Dominiku i Jeleni uvelike pri poslovima u staji pomažu i roditelji.
– Uskaču kada i koliko treba, kako obitelj tako i prijatelji. Posebno kada ima puno posla na zemlji, naglašavaju oboje s veseljem nam pokazujući svoju ljubav i bogatstvo u stajama. (lm)
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3640