Što svaki autist želi da znate o njemu...
Ovaj dnevnik prenosi misli i iskustva iz perspektive osobe s autizmom, ali kroz priče ispričane od strane nekoga tko mu je blizak. Svaka priča nudit će uvid u svakodnevne trenutke i osjećaje, pomažući čitateljima da razumiju kako autizam oblikuje doživljaj svijeta. Cilj ovih zapisa je senzibilizirati javnost, približiti svakodnevne doživljaje i osjećaje te otvoriti vrata u svijet koji mnogima ostaje nevidljiv. Kroz putovanja, slike i trenutke mira, autor pokušava približiti jedinstven način na koji osobe s autizmom doživljavaju svijet oko sebe.
“Ah ti…. Praznici.
Puno ih je!
Možda zato što su svi na okupu. Tu su božićni, pa novogodišnji, pa školski pa slobodni petak… Ponedjeljak opet praznik… Meni to ne odgovara. Bilo bi dobro da se praznici dogovore o drugačijem rasporedu. Možda svaka srijeda kroz cijelu godinu i nek se zove Dnevni jednotjedni praznik. Trebaju nam samo glasački listići i glasačka kutija na uluazu u školu. I prošlo bi.
Praznični kolačići
Svih boja, oblika i mirisa.
U paprinatim i limenim kutijama, u šuškavim vrećicama, u staklenkama, na velikim i malim pladnjevima, u keramičkim posudicama. Vire iz svih uglova stana i mirušu iz ostave, sa stolića u dnevnoj, sa kuhinjskih elemenata.
I među tim obiljem prazničnih kolačića ja tražim breskvicu. Onu malu s mirisom cimeta. Ne korijander, klinčić, kim, indijski oraščić, pimet. Isključivo cimet i samo cimet.
Ostaju dugo već osušeni i zaboravljeni, ali isigurni u svoju reprizu slijedeće godine. Vraćam se speculas keksima. Da, da s cimetom.
Praznici? Da, svakako!
Ništa bez dvorca obojenog u plavo i u crveno obučenog atrija. Kao otvorena slikovnica. Kao da su i Zrinski među nama u svojim svečanim odorama.
A tek putovanje vlakom u domovinu Djeda Mraza… Mislio sam da je riječ o dobroj šali dok moji nisu uzbuđeno krenuli put Varaždina. I T i M su bili kao djeca. Užurbani, ozarenih lica, raširenih očiju i neprestanog osmijeha na uglovima usana. Bajkoviti snježni krajolici pratili su nas do postaje gdje nas je dočekao glavom i bradom, Djed Mraz.
I zagrlili smo se snažno i srdačno.
Ništa nisam rekao o muzičkoj pozadini svih tih prazničnih dana. Još uvijek je nosim u svom srcu.
Vrata sam zatvorio, a ključić izgubio. “
