Dr. Zlata Novak, cijenjena liječnica, pjesnikinja i prijateljica, napustila nas je 9. siječnja 2025. godine
Tijekom svoje bogate karijere i osobnog života ostavila je neizbrisiv trag svojom stručnošću, predanošću i ljudskošću.
Njene kolege, prijatelji i brojni Međimurci pamtit će je kao osobu koja je nesebično pomagalo bolesnima, često i izvan radnog vremena, dok je njena ljubav prema književnosti ostavila trajne uspomene u srcima generacija.
Zlata je rođena 1953. godine. Nakon gimnazije u Čakovcu završila je medicinu u Zagrebu, i 1983., specijalistički studij fizikalne medicine i rehabilitacije.
Od 1978. do 1985. radila je u čakovečkoj bolnici, a od 1985. do 2020. u bolnici u Varaždinskim Toplicama. Tamo je od 1985. do 2014. bila specijalistica – voditeljica tima za rehabilitaciju djece, a od 2014. do 2020. doktor specijalist. Zlata je pune 42 godine savjesno i predano obavljala liječničku službu.
Bila je i predavač na stručnim simpozijima; pomno je pratila i primjenjivala nove spoznaje i iskustva drugih. Kao liječnica veoma je cijenjena.
Mnogi Međimurci tražili su, i dobili, stručnu pomoć za sebe i svoju bolesnu djecu. (S teško bolesnom djecom radila je često i u svoje slobodno vrijeme.) Rado je pomagala i nama, učenicima iz razreda i generacije.
Zlatu Novak, kolegicu iz 4. b razreda Gimnazije “Josip Štolcer Slavenski”, generacija 1968.- 1972., pamtimo kao izvrsnu učenicu širokih interesa i vidika.
Zalagala se za toleranciju i otvoreno branila pravo na različitost, osobito onima kojima je to pravo bilo osporavano.
Imala je dar za poeziju, za književnost. Pamtimo njezin duboko emotivan glas; i sada se divimo njenim savršeno sročenim rečenicama dok je odgovarala gradivo ili držala referate.
– Draga Zlata, duboko poštujemo Tvoju melankoliju, Tvoj osebujni i samotni životni put! Rastužio nas je Tvoj prerani i tihi odlazak.
Opraštamo se od Tebe stihovima iz Tvoje pjesme Kao vatra objavljene u Zborniku poezije mladih tiskanom 1970. godine:
Izgaramo polako isijavajući svjetlost ,stvaranja
Gasnemo, tiho se gubeći u vremenu.
Ostavljamo samo pepeo –
spomenik našoj prolaznosti.
Tvoj 4. b razred.
