Kod Domagoja Žeželja iz Draškovca vlada prava životinjska, ali i obiteljska harmonija
Nedavno smo pisali o Domagoju Žeželju iz Draškovca i njegovim kokama šampionima koje su osvojile najviša priznanja u kategoriji Hrvatske patuljaste kokoši (popularni Đurek i Katica) na 48. Međunarodnoj izložbi malih životinja prošlog vikenda u Nedelišću.
No Domagoj je u Draškovcu, kamo se doselio prije 9 godina iz Preloga i započeo obiteljski život, stvorio pravo malo životinjsko carstvo. Nismo sa zanimanjem promatrali samo Đureke i Katice, već i cijeli niz neobičnih ptica i peradi, a to je prizor koji se danas rijetko može vidjeti – čak i na seoskim imanjima.
Ljubav prema životinjama naslijedio od oca
Domagoj (32), inače i vatrogasac i lovac, kaže kako mu je ljubav prema životinjama usadio otac Stjepan u najranijem djetinjstvu. “Sve je počelo kada sam bio u drugom razredu osnovne škole. Moj otac je uzgajivač međimurskih lastavica i prijateljevao je s drugim uzgajivačima, a član je i Udruge uzgajivača ‘Međimurska lastavica’ iz Donje Dubrave.
On me vodio po izložbama, a moje zanimanje za taj, takoreći hobi je samo raslo. Živo se sjećam kada smo išli na izložbu životinja u Donju Dubravu, i kada sam igrao tombolu. Osvojio sam divljeg patka! Koja je to sreća bila! Preko oca sam zapravo stekao znanje i disciplinu, naučio me kako se brinuti o svemu što je na imanju. Kao dječak sam počeo tako uzgajati golubove listonoše, koje sam pak dobio od lokalnih uzgajivača iz Preloga”, ispričao nam je Domagoj.
Golubovi listonoše
No nemojte misliti da se golubovi uzgajaju samo da budu lijepi za izložbe. Domagoj je svoje golubove listonoše vodio na malo drugačija natjecanja. “Njih se zapravo treniralo za takmičenja koje je organizirao Hrvatski savez klubova uzgajivača golubova listonoša.
Članovi Saveza kamionom bi golubove, koji su bili prethodno prstenovani i čipirani, otpremili na udaljeno mjesto i u isto bi ih vrijeme pustili. Koji golub bi se prvi vratio kući, tj. koji golub bi se prvi registrirao pri povratku, taj bi bio pobjednik. Tako je moja golubica prije nekoliko godina, 1. svibnja 2022. osvojila prvo mjesto kada je pobijedila konkurenciju od 1438 golubova preletjevši udaljenost od 120 kilometara i 60 metara u roku jednog sata i osamnaest minuta.
Krenula je iz mađarskog Koroshegyja u 7 ujutro i završila je u Draškovcu u 8:18”, rekao je uzgajivač šampiona s ponosom u glasu. Naravno, morali smo pitati, kako se treniraju golubovi? Domagoj nam je otkrio da njih zapravo motivira hrana, čist golubinjak i… ljubav. Golubice se vraćaju kući golubovima i obrnuto. No, pitamo se, možda se vraćaju i zbog dobrog gazde?
Obiteljska harmonija
Preseljenje u Draškovec, na veći “grunt” značilo je za Domagoja, osim proširenja obitelji, i proširenje životinjskog carstva. Nabavio je engleske gušane, vizualno vrlo zanimljivu sortu golubova s izraženom napuhnutom gušom, zatim hrvatske patuljaste kokoši, kokoši “Hrvatice” narančasto-smeđe boje, nubijske grlice i biserke koje ostale životinje na imanju vrlo prodorno alarmiraju na opasnost – bilo da su to grabežljivci ili pak samo vrane. Kada se oglasi biserka, spašavaj živu glavu!
A sve na brizi ima jedan vrckavi mali međimurski pas s rodovnicom i također s nagradama u vitrini – Nera. Za nju Domagoj kaže da je “čistač grunta” – miševi i štakori nemaju šanse kada ih Nera nanjuši, a prava je maza kada se treba poigrati s mačkama.
Kod Domagoja Žeželja vlada zaista prava životinjska, ali i obiteljska harmonija za koju je pak zaslužna žena Vinka. Vinka kaže kako je ponosna na muža i njegov hobi, a uskače i kad treba, posebice ljeti kada je više posla oko imanja. Njegova djeca, Petra (9) i Luka (1,5) sa zanimanjem i veseljem prate oca u stopu.
Tradicija se nastavlja pa su i oni počeli odlaziti s tatom na izložbe. Rado hrane životinje i vode brigu o njima. A jednoga će dana možda nastaviti hobi svog oca i djeda. Domagoj se iskreno nada da će tome biti tako, jer, kako kaže, zanimanje za životinje kod mladih nestaje, a time i suosjećanje i briga za druga živa bića.
