Ove godine napunit će se dvadeset godina otkako su s djelovanjem počeli rogisti Lovačkog saveza Međimurske županije
Od samoga početka vodio ih je Stjepan Taradi Utek kojega ne treba posebno predstavljati.
Međimurcima je osobito poznat kao obnovitelj i nekadašnji dugogodišnji voditelj Limene glazbe Belica te je svojedobno praktički postao sinonimom za taj orkestar. Mjesto voditelja rogista nedavno je preuzeo Mario Kovačev, i sam član Limene glazbe. Nacionalni sastav
Više o djelovanju rogista, osim već spomenutih voditelja, rekao nam je i tajnik županijskoga Lovačkog saveza Mladen Lacković.
– Inicijatori i idejni začetnici osnutka sekcije rogista unutar našega Saveza bili su moj prethodnik, danas nažalost pokojni Ivan Horvat, te Josip Carović i sadašnji predsjednik međimurskoga Lovačkog saveza Ljubomir Grgec. Osnovni „bazen” za regrutiranje rogista svih ovih godina bila je belička Limena glazba, zbog čega su naši glazbenici uvijek odskakali kvalitetom i na svim su nastupima, uglavnom u Hrvatskoj i Sloveniji, primijećeni – naglasio je Lacković. Dodao je da su međimurski rogisti prepoznati i na razini Hrvatskoga lovačkog saveza u kojem bi u budućnosti mogli predstavljati okosnicu nacionalnog sastava rogista; želja je Saveza, naime, osnovati sastav na razini države. Najkvalitetniji hrvatski rogisti potom bi zastupali nacionalni Lovački savez i na međunarodnim susretima.
– U ovih gotovo dvadeset godina s glazbenicima sam surađivao u svojstvu svojevrsnoga „tehničkog direktora” zaduženoga za organizaciju putovanja i slično. Uvijek mi je bilo drago što sam se imao prilike družiti s njima i pomoći gdje je trebalo. HLS je u početku pomogao s nabavom opreme poput uniformi i instrumenata. Brzo nakon osnutka naši su rogisti na smotrama u Karlovcu i Čakovcu osvojili srebro, odnosno zlato, što ih je smjestilo u sam hrvatski vrh – ističe tajnik županijskog Saveza.
Lovački rog
Povijest je nastanka i korištenja lovačkog roga posebno zanimljiva; razvili su se prije svega kao pratnja lovcima i lovnim aktivnostima u redovnom lovu, a potom i u svečanim trenutcima. Tijekom lova svirači su lovcima uz pomoć lovačkog roga signalizirali početak i kraj lova, kao i potrebne manevre, ali su odavali i počast, odnosno dužno poštovanje odstrijeljenoj divljači.
Pritom postoji tzv. skidanje šešira uz paljenje vatre bez svirača roga, što je „svečani čin”, dok „posebno svečani čin” uključuje rogiste uz upućivanje posljednjeg pozdrava, što se posebice upriličuje kad u lovu sudjeluju gosti. Tijekom godina iskristalizirale su se još dvije prigode u kojima rogisti igraju važnu ulogu; razne smotre i natjecanja na kojima imaju prilike pokazati svoj talent i vještine te tzv. posljednji lov na ukopu lovaca – preminulih članova.
– Rogisti samom svojom pojavom plijene pažnju, a pomažu i u rušenju stereotipa o „klasičnom lovcu” – mnogi ljudi nisu svjesni činjenice da lovci rade mnogo više od samoga lova na divljač – napominje Lacković.
Sam lovački rog specifičan je instrument, objašnjava Stjepan Taradi Utek dodajući da su svirala koje koriste međimurski rogisti potpuno prirodna, to jest nemaju pomagala poput ventila, kakve primjerice imaju klasični rogovi koji se koriste u simfonijskim orkestrima.
– Naši se rogovi sviraju bez tzv. grifova, odnosno „na prazno”. Imaju određene tonove koje mogu proizvesti i u B štimu su. Zašto se zovu rogovi? Zato što su njihove preteče životinjski rogovi koje od prapovijesnog doba nalazimo na gotovo svim kontinentima – objasnio nam je Taradi.
Stjepanu Taradiju Uteku na redovnoj je sjednici Skupštine županijskoga Lovačkog saveza krajem studenoga za doprinos u radu s rogistima dodijeljena i Zlatna plaketa Hrvatskoga lovačkog saveza doprinos u razvoju lovačke glazbene kulture, dok je istovrsnu plaketu na županijskoj razini dobio prije nekoliko godina. Za kraj spomenimo da i Lovački savez Međimurske županije ove godine slavi jubilej, 15. travnja, naime, napunit će se 30 godina od njegova osnutka.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3638
