Poruka stara 200 godina došla je do župljanja prilikom obnove tornja 2003. godine
Naši preci su znali da je vrijeme, koje nam je podareno da budemo na ovome svijetu, kratko. Kako je u prirodi svakog čovjeka da teži iza sebe za buduće generacije ostaviti nešto opipljivo, nešto što će nadživjeti njega samog, ostavljale su se poruke za buduće generacije, nekada skrivene na neobičnim mjestima.
Na jednu takvu poruku naišli su župljani u Svetoj Mariji 2003. godine prilikom obnove crkvenog tornja.
Svjedoci povijesti
Zvonik crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije bio je dovršen davne 1819. godine, kada su pradjedovi Svetomaršćana toranj prekrili bakrenim limom i postavili na njega pozlaćenu jabuku i križ. Tijekom obnove tornja 2003. godine, skinuti su jabuka i križ, a radnici i župljani pronašli su u jabuci bakrenu kutiju s ispravom o dovršetku tornja 1819. godine.
Zanimljivo, poruka iz 1819. godine bila je na kajkavskom/hrvatskom i jedan dio na latinskom jeziku, dok je na tornju uklesana 1806. godina kao godina završetka. Sama crkva izgrađena je 1786. godine. Na spomen-ispravi iz 1819. godine naslovljenoj „Na spomenek 1819.“, nalazi se blagoslov graditelja i stihovi za buduće generacije, zajedno s porukom mira: „Da nigdar nebu čuti jaj“, odnosno da se nikada neće čuti uzvici boli, što simbolizira želju da selo više nikada ne prolazi kroz podjele i sukobe.
Sukobi mještana oko simpatija prema župniku
Priču o tornju, naime, prati anegdota iz župne povijesti. Župnik Josip Antaver, koji je vodio župu od 1800. do 1825. godine i za čijeg je vijeka dovršen toranj, bio je boležljiv te je imao mladog kapelana Miju Markana kao pomoćnika.
Selo kao selo, podijelilo se na dvije strane – jedni su simpatizirali župnika, a drugi kapelana. Te simpatije su toliko bile jake da su eskalirale do te mjere da su se događali i fizički sukobi te je morala intervenirati žandarmerija, a kolovođe su bile kažnjeni fizičkom kaznom, najvjerojatnije udarcima šibom. Upravo zbog tih nemilih događaja u poruci iz 1819. godine izriče se nada za trajnim mirom među mještanima.
Obnova tornja 2003. godine
Pronalazak isprave iz tornja bio je poticaj Svetomaršćanima da ostave trag i za buduće generacije. Između ostalog, jedna od rečenica u ispravi je glasila: „Ti tak vchiniti terszi sze, Za Boga vender ne zpozabi sze.” Isprava je po analizi stručnjaka potom pohranjena u arhiv župe, dok su u bakrenoj kutiji tadašnji župljani i župnik Pavao Markač ostavili vlastitu spomen-ispravu s istom porukom budućim žiteljima Svete Marije: „Vi se trsite učiniti isto. Nemojte nikad zaboraviti Boga!”
Kroniku doba od završetka tornja pa do obnove 2003. godine, kao i poruku tadašnjeg župnika Pavla Markača budućem župniku, na posebnom je papiru otpornom na vremenske uvjete krasopisom napisao Franjo Mustač Medarov. Sam tekst spomen-isprave sastavio je Andrija Lukinović, a tekst je ispisao Medarov. Obnovljeni zvonik blagoslovio je 14. kolovoza 2003. godine varaždinski biskup Marko Culej.
Obnova tornja, visokog 45 metara, obuhvaćala je pozlaćivanje jabuke i križa, uređenje ukrasa i monograma Krista i Marije te stručnu sanaciju pod nadzorom Konzervatorskog zavoda Ministarstva kulture. Radovi su stajali milijun kuna, a financirani su doprinosima župljana, Ministarstva kulture, Varaždinske biskupije, Općine Sveta Marija i brojnih donatora.
Obnovom tornja Svetomaršćani su ponovno dokazali da štuju nasljeđe predaka, a njihova poruka za budućnost svjedoči o neprekinutom duhu zajedništva i vjere. Da nam je samo vidjeti izraze na licima budućih župljana kada pronađu poruku iz 2003. godine.
