Agencije im riješe smještaj, plaće su, ističu, dobre, a neki žele i djecu dovesti
Svakog dana mislim na tebe, slušam vijesti, brojim korake, nemir je u srcima, a ljubav u nama, ima samo jedna istina. Moja domovina, moja domovina, ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska… – pjevao je iz Charlie Polleros iz svega glasa na fešti koju je organizirala tvrtka u kojoj radi, prenosi Poslovni.hr. .
Pjevao je, istina, o Hrvatskoj, kojoj je pjesma i posvećena, ali misli su mu bile 10.000 kilometara daleko, u domovini u kojoj mu živi obitelj. Na Filipinima. Kad je, kaže, na izletu u Zagrebu prvi put čuo tu pjesmu, obuzeo ga je neobičan osjećaj.
“Naježio sam se! Skinuo sam pjesmu na mobitel i puštao je svaki dan, a onda sam skinuo i riječi, koje sam naučio napamet”, otkriva veseli mladić, kojeg u tvrtki vole jer je veseljak. Od hrvatskog zna samo nekoliko riječi pozdrava i zahvale, a tim je iznenađenje, kad je uzeo mikrofon i zapjevao pjesmu koji su napisali Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, bilo veće.
Uzeo mikrofon i zapjevao
“Uzeo je mikrofon i zapjevao. Samo smo ga u čudu gledali, bili smo svi šoku kako je lijepo pjevao, pa se nitko nije sjetio snimiti ga mobitelom za uspomenu”, govori nam Dražen Sinko, direktor tvrtke Komet iz Preloga, koja uz domaće radnike zapošljava i Filipince. Rade od 7 do 15 sati, pa biciklima, romobilima, a sve češće i automobilima, odlaze u kuće u gradu i okolnim selima koje je unajmila agencija preko koje su zaposleni.
“Na Filipinima je engleski drugi službeni jezik, tako da nema većih problema u sporazumijevanju. Oni koji kod nas rade nekoliko godina, znaju nešto i hrvatskog. Jako su vrijedni radnici. Radili su prije u Kataru, a kad je tamo završilo Svjetsko nogometno prvenstvo, okrenuli su se prema Europi”, dodaje Sinko.
Charlie također govori engleski. Kaže da osim “Moje domovine” voli i pjesmu “Za dobra stara vremena”, a kad igraju vatreni, glasno pjeva “Igraj moja Hrvatska”. Njegov kolega na poslu Mark Benjo Tabion (33) rodom je iz Pangasinana, provincije u regiji Ilocos na Luzonu, duž zaljeva Lingayen i Južnog kineskog mora. “Ako ne završiš fakultet, radiš u poljoprivredi ili na gradilištima, na kojima plaća nije dobra. Preko agencije sam prije Kometa radio u Calzedoniji, a još prije toga u Saudijskoj Arabiji. Ovdje u Prelogu mi je bolje zbog plaće, veća je nego tamo. Koliko? Pa, otprilike pet puta…
Na Filipinama je još manja, zato sam i otišao”, govori nam Mark koji je u Međimurju sa suprugom Jomarie. Na Filipinima su im ostale dvije kćeri. Paze ih punica i punac. “U Kometu mi je jako lijepo raditi. Svi su me dobro prihvatili. Živimo u velikoj kući u Donjem Pustakovcu. Kuća ima pet soba, tako da ima puno mjesta jer nas je ukupno samo šestero. Stanarinu plaća moja agencija. Planiramo ostati barem deset godina, dovesti i djecu jer jako nam se sviđa ovdje”. Zadovoljan je u Hrvatskoj i Emir Morales.
“Veći dio plaće šaljem kući roditeljima i rodbini. Planiram ostati ovdje od 5 do 10 godina jer je plaća dobra i jako su dobri odnosi s kolegama na poslu. Imam već i prijatelje među njima, pa i među susjedima”, govori Emir, koji hvali i hranu. Najviše voli jesti pizzu. Slobodno vrijeme uglavnom provodi u unajmljenoj kući. Ne zalazi u kafiće i kino.
“Imamo slobodne subote i nedjelje, a kad ne radimo, obično smo doma ili u šetnji po gradu. Hranu kupujemo u trgovini, stvarno je izvrsna i raznovrsna”, kaže nam.
Nema kriminala
Charlie Macalipay dolazi s Mindanaoa. I on je tu preko agencije za zapošljavanje stranih radnika koja ga je poslala u Komet prije četiri mjeseca.
“Na stanu sam u Čehovcu i agencija mi plaća smještaj. Šaljem novac obitelji preko aplikacije. Ne treba mi ovdje puno novca, za hranu mi je dovoljno oko stotinu eura mjesečno. Planiram ostati četiri godine, zapravo koliko je god moguće. Hrvatska je jako lijepa zemlja. Vrlo je mirno i nema kriminala. Ljudi nas gledaju kao braću. Tako nas i tretiraju. Nisam u ova četiri mjeseca doživio nijednu neugodnost. I priroda je slična, s poljima kukuruza koja me podsjećaju na Filipine”, ističe Charlie. Kao i njegovi sunarodnjaci, s obitelji na Filipinima čuje se svakodnevno mobitelom, preko besplatnih aplikacija za videopozive.
Njegov Mindanao drugi je po veličini otok u Filipinima, najveći je Luzon. Otok je vulkanskoga podrijetla i česti su potresi. Većina stanovništva živi na obali. Pretežito su rimokatolici, a uz vađenje bakra, nikla i zlata, poljoprivreda je glavna grana.
S Filipina je stigao i bračni par iz regije Bulacan, sjeverno od glavnoga grada Manile. U Hrvatskoj žive i rade tri godine, ona u tekstilnoj tvrtki u Međimurju, a on u transportnom poduzeću u Varaždinu. Na Filipinima ih čekaju dvoje djece u dobi od 12 i 18 godina, koje čuva baka. Želja da djeci omoguće što bolje školovanje dovela ih je u Hrvatsku, baš kao i Jollyam Khawas, čiji je suprug ostao na Filipinima s petero djece. Lovina Dajaya u domovini čekaju supruga i dvojica sinova. Čim mu plaća sjedne na račun, novac šalje supruzi. Privremeni dom u Međimurju pronašla je i Flor Dagamac (43), koja živi u Donjem Kraljevcu. Prema njezinoj procjeni, u Međimurju trenutačno radi oko 500 Filipinaca, uglavnom u metaloprerađivačkoj i građevinskoj industriji.
“Ne znam koliko nas točno ima, ali mislim da je to negdje oko 500. Rijetko kada dolaze cijele obitelji, uglavnom su ljudi došli sami, kao i ja. Bilo je to u prosincu 2020. Prije Hrvatske radila sam u još nekim zemljama, gdje god je bilo posla. No ovdje u Hrvatskoj mi je najljepše, zato sam tako dugo i ostala. Iskreno da vam kažem, o Hrvatskoj prije nisam imala pojma. Najviše me iznenadilo kako to da nema gužvi. Priroda je prekrasna, ali najviše mi se sviđa to što su ljudi dobri prema nama Filipincima”, veli Flor, koja radi u metaloprerađivačkoj tvrtki Ferokotao u Donjem Kraljevcu.
Integracija kroz gastro festival
Njezin je rodni grad Antequera u provinciji Bohol, u kojem živi oko 15.000 stanovnika. Prema podacima filipinskog Zavoda za statistiku, prosječna plaća kreće se oko 20.000 filipinskih peza ili 360 eura. Na Filipinima se, govori, može solidno živjeti s prosječnom plaćom. Ako se pronađe dobar posao. No oni koji žele više, odlučuju se na odlazak na rad u inozemstvo na nekoliko godina, pa u dvije ili tri godine zarade i do pet puta više nego što bi zaradili u svojoj zemlji. No Flor bi rado zauvijek ostala u Hrvatskoj… “Ostat ću ovdje ako se pokaže bilo kakva mogućnost za trajni boravak”, ostatak članka pročitajte na Poslovni.hr
