Članovi sektorskih odbora unutar Hrvatske poljoprivredne komore, kako navodi Zlatko Orsag iz Vularije, svojedobno predsjednik Odbora za peradarstvo, puno su putovali na razne sastanke i imali su pravo na povrat putnih troškova
Tog su se novca, međutim, svi međimurski članovi odrekli u korist županijske Komore te su ona „sjedila” na žiroračunu organizacije. Radilo se o iznosu od osamdesetak tisuća tadašnjih kuna koje su članovi odlučili utrošiti na kupnju kobila međimurskoga konja.
– Praktički smo jednom tjedno odlazili na sastanke u Zagreb, mijenjali smo se „za volanom”, ispričao je Orsag, a kako nas je bilo devetero koji smo predsjedali odborima ili bili njihovim članovima, za povrat troškova nakupilo se 80-ak tisuća kuna. Navedeni novac mogli smo iskoristiti za stručni izlet, edukaciju ili slično, no edukacije smo po dogovoru financirali vlastitim sredstvima.
Na kraju smo navedenim novcem kupili tri kobile međimurskoga konja u ergeli u Mađarskoj. Životinje su dopremljene, no nikad nas kasnije nitko nije ni nazvao ni obavijestio gdje su i kako su – objašnjava Orsag koji bi, baš kao i ostali koji su se odrekli novca na koji su imali pravo, volio znati gdje su završile kobile Csipke, Mayi i Sziszi.
Zna li što o spomenutim kobilama provjerili smo kod Marijana Belčića koji je u to vrijeme bio na poziciji predsjednika Udruge uzgajivača međimurskoga konja „Međimurec”.
Uzgojno (ne)aktivne
– Poznata mi je sudbina tih triju kobila, sudjelovao sam i u biranju za kupovinu u Mađarskoj. Preuzela ih je Udruga „Međimurec”, a uvezene su uz financiranje Komore. Radi se o Csipke, Mayi i Sziszi. Od izlučenih vranih kobila imamo potomstvo u uzgoju. Sziszi i njezina kći Sofija Prva još uvijek su uzgojno aktivne, one su u privatnom vlasništvu. Csipke i Maya više se ne pojavljuju u uzgojnoj evidenciji.
Kobile, omice ili ždrebad koje je Udruga stavljala na raspolaganje uzgajivačima predavane su u vlasništvo uzgajivača nakon što su ih o svom trošku držali tri godine, uzgojili najmanje jednog potomka kojega se dalje, bez naknade uzgajivaču, udomljavalo kod novih zainteresiranih uzgajivača po istom pravilu Udruge uz iste obveze u uzgoju – rekao nam je Belčić.
Potonje dvije kobile neko su vrijeme bile, kako doznajemo, kod Roberta Črepa iz Ivanovca koji kaže da mu njihova sudbina nije poznata. Nikola Siladi iz Kotoribe potvrdio nam je da su Sziszi i Sofija Prva u njegovu vlasništvu.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3633
