Iako je družina relativno “nova” na sceni, iza glumaca stoji dugogodišnji rad s djecom i za djecu
Prošle subote, u velikom moru događanja u centru Čakovca povodom prvog vikenda Tradicijskog došašća, na pozornici u Ulici Katarine Zrinski događalo se nešto čarobno, barem sudeći po oduševljenim licima okupljene djece. Na pozornici se odvijala predstava “Vilenjačke priče” (u produkciji LOFT-a iz Zagreba), a glavni akteri bila su dva glumca iz Kazališne družine teatar.002 – Bruno Kontrec i Neven Matoša.
Kazališna družina teatar.002 postoji od 2022. godine i baza joj je u Čakovcu. Uz Kontreca, koji je ujedno ravnatelj družine, tu su i Mario Jakšić, osnivač, kao i Aleksandar Filo, a Tena Vrzan, koju zovu ‘menadžerica’, bavi se prodajom i propagandom.
Iako je družina relativno “nova” na sceni, iza glumaca stoji dugogodišnji rad za djecu, njihove predstave su orijentirane na djecu i mlade, a već su pale i prve nagrade. Na jednom od najprestižnijih festivala u regiji, Festivalu dječje umjetnosti FEDU u Sarajevu, predstava “Što ću biti kad odrastem” (u koprodukciji s Malim teatrom iz Zagreba) osvojila je nagrade za najbolje glumce (Mario Jakšić i Bruno Kontrec). O radu u kazalištu, o novim predstavama i planovima pričali smo s ravnateljem družine, Brunom Kontrecom.
Očarali ste dječju publiku u Čakovcu predstavom “Vilenjačke priče”, a isti dan ste imali i premijeru nove predstave u Varaždinu. O čemu je riječ u novoj predstavi?
„Predstava ‘Šašavo drvce’ premijerno je izvedena 30. studenog u Varaždinu, no uskoro ju planiramo predstaviti i međimurskoj publici. Predstava je usmjerena na blagdanske teme, ali je namjeravamo prilagoditi i za igranje po školama i vrtićima nakon Božića. U fokusu je obitelj koja je priprema za Božić, no jedna sitnica poremeti pripreme i nastupaju komične situacije. Predstava je inače nastala u koprodukciji između teatra.002 i Teatra Peripetija iz Varaždina.“
Dječja publika je najiskrenija – je li teško pisati i izvoditi za njih?
„S više od 20 godina glumačkog iskustva, mogu reći da djecu dobro poznajemo – znamo ih u dušu. Znamo predvidjeti njihove reakcije, ali ponekad nas iznenade, što nam služi kao pokazatelj da predstava možda zahtijeva prilagodbu. No, ne podliježemo uvijek dječjem smijehu i reakcijama „na prvu loptu“. Smatramo da treba zadržati granicu između onoga što želimo poručiti i načina na koji publika to shvaća.“
U vašem repertoaru ima zaista mnogo predstava, no vi ne mirujete – stvarate, izvodite, uvodite nove predstave. Što možemo očekivati na proljeće?
„Naša sezona traje paralelno sa školskom godinom, od rujna do lipnja. Nekada nastupamo u kazalištima, a nekada, kada si škola ne može priuštiti posjet kazalištu ili joj je jednostavnije da se predstava održi u prostoru škole, dolazimo u nju. Kazalište, dramsko stvaranje je uvedeno u školski kurikulum i želimo djeci pružiti potpuni doživljaj kazališta. Sada, u prosincu, zaista smo dobro bukirani. A što se novih predstava tiče, trenutno radim na samostalnom projektu inspiriranom bajkom Cvilidreta, pod radnim naslovom ‘Nije Cvilidreta’. Pišem vlastitu verziju priče i planiramo premijeru u veljači ili ožujku. Također, pripremam svoj redateljski debi s predstavom pod radnim naslovom ‘Ema’. Dramaturginja Mateja Posedi piše tekst, a glume Aleksandar Filo i Ena Jagec. Predstava obrađuje osjetljivu temu gubitka prijatelja u tinejdžerskoj dobi, zbog čega temeljito istražujemo i konzultiramo se s dječjim psiholozima, a pričamo i s djecom. Premijera je planirana za proljeće.“
Koliko vam znači istraživanje pri stvaranju predstava?
„Istraživanje je ključno. Svaka rečenica mora imati smisao, voditi radnju prema određenom cilju. A pisanje ovisi o inspiraciji. Dok su tekstovi za neke predstave završene u roku od dva tjedna, na ‘Nije Cvilidreta’ radim već dvije godine. Ipak, primarno sam glumac, a ne dramaturg.“
Jedan ste od troje priznatih samostalnih umjetnika – glumaca u Čakovcu. Nažalost, u našem društvu mnogo je predrasuda o slobodnim umjetnicima, kako se nosite s njima?
„Predrasuda je mnogo. Ljudi često misle da samostalni umjetnici rade samo kad im se da ili pak da ne rade ništa, što nije istina. Posla je uvijek puno. Istina, bilo je trenutaka kada sam preispitivao svoju odluku i razmišljao o sigurnijem poslu, no što je danas uopće sigurno? Je li sigurnost raditi 15 ili 20 godina u tvrtki i potom dobiti otkaz jer je tvrtka završila u stečaju? Nekako si utvaram da sam ustrajanjem i predanim radom sam sebi stvorio sigurnost. Može li se od kazališta živjeti? Apsolutno! Samo treba raditi.“
Kazališna družina teatar.002 predstavio je svoju novu predstavu “Šašavo drvce” 5. prosinca u Strahonincu, a predstava će se izvoditi i 11. te 21. prosinca u Čakovcu, na radost brojnih djevojčica i dječaka, ali i njihovih roditelja.
