Ususret obilježavanju Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije organiziralo je susret u Župi sv. Nikole biskupa u Čakovcu u subotu 30. studenog
Stotinjak osoba s različitim vrstama invaliditeta iz desetak udruga s područja Međimurja i varaždinskog kraja, kao i članovi njihovih obitelji te prijatelji i volonteri, započelo je ovaj susret euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za osobe s invaliditetom Varaždinske biskupije. Uoči same mise bila je i mogućnost za pristupanje sakramentu svete ispovijedi za koji su bili na raspolaganju i čakovečki franjevci.
U oblikovanju slavlja svete mise sudjelovali su i sudionici susreta te su ministrirale osobe s intelektualnim teškoćama, prvo čitanje pročitao je Danijel Kralj na Brailleovom pismu, a psalam i molitvu vjernika dvoje volontera.
U svojoj homiliji vlč. Šardi je između ostalog rekao kako, kad ljudi imaju pred sobom likove svetaca poput sv. Andrije na čiji blagdan se događao ovaj susret ili sv. Franju Ksaverskog na čiji spomendan se obilježava i Međunarodni dan osoba s invaliditetom, želja je razmišljati o vlastitom pozivu na svetost.
“I mi, budući da smo kršteni, a onda i od Boga pozvani, trebamo težiti svetosti života. Mnogi brzo odmahnu rukom kad čuju kako bi trebali postati sveti: neki misle da nisu toga dostojni, drugi da ne mogu ništa veliko učiniti, a treći smatraju to privilegijom za posebne ljude. No, privilegirani smo svi postati svetima: i onaj koji može činiti velike stvari u društvu, i onaj koji može sklapati ruke na molitvu, i onaj koji daje svoje vrijeme za drugoga, i onaj koji kroz cijeli svoj život skrbi o članovima svojih obitelji. Na svetost života pozvane su i osobe s invaliditetom i njihove obitelji” naglasio je vlč. Šardi podsjetivši i na riječi pape Franje koji je rekao da su svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskog života i na savršenstvo ljubavi.
“Vjerujem da je nebo puno požrtvovnih roditelja, osoba s invaliditetom molitelja, nesebičnih volontera koji su se davali u službu drugima. I još uvijek i dalje ima mjesta da se i mi priključimo toj nebeskoj crkvi koja nas sada zagovara, a onda ćemo mi zagovarati za one koji će poslije nas živjeti na ovoj zemlji”, istaknuo je vlč. Šardi.
Govorio je nadalje o važnosti zajedništva u tom koračanju na putu svetosti, ali i o samoći na koju su osobe s invaliditetom ponekad prisiljene i to ne vlastitom krivnjom. Pa ipak, to su trenutci koje onda na poseban način dijele s Gospodinom.
Podsjetio je potom i kako Međunarodni dan osoba s invaliditetom ima za cilj progovarati o stanju i položaju osoba s invaliditetom, o pravima, ali i mogućnostima koje svaki od njih nosi. Crkva, konkretno papa Franjo i hrvatski biskupi pozivaju sve na inkluziju, kako u život župnih zajednica, tako i u različite strukture u Crkvi. Vlč. Šardi je potaknuo osobe s invaliditetom da što više i same žele biti prisutne u svojim župnim zajednicama pa i ondje gdje postoje i fizičke i barijere oko srca.
“No, što ćemo više sami težiti i željeti biti kod Gospodina, za njegovim stolom u zajedništvu s Crkvom, tako će biti vidljiva i čežnja i mijenjat će se perspektiva. Vaša prisutnost u crkvi ne bi trebala i smjela biti novost, već istinska potreba da budete u svome domu kao i svi ostali vjernici. Crkva treba postati naš zajednički dom, jer svi smo djeca istoga Oca”, istaknuo je između ostalog u svojoj homiliji vlč. Šardi poželjevši da, i kad je teško, i kad se suoče s nepravdom, i kad su usamljeni, neka im Krist donosi novu perspektivu života.
Nakon euharistijskog slavlja, sudionici ovog susreta uputili su se u obližnji Katolički dom gdje je, nakon okrijepe, uslijedio nagovor na temu „Idi pa i ti čini tako (Lk 10,37). Koračati zajedno.”
Vlč. Šardi najprije je navijestio ulomak iz Evanđelja o milosrdnom Samaritancu te protumačio tu evanđeosku sliku svrativši pozornost da je briga o bližnjemu iz ovog Evanđelja prikazana kao cjelovita briga za čovjeka, što znači da čovjek nije samo tijelo za koje kao ljudi najčešće brinu i skrbe, već i duša.
“Poruka svega je, ako neku od tih triju dimenzija zanemarimo, ako one ne koračaju u nama zajedno, čovjek je nepotpun, nešto nedostaje njegovu dostojanstvu. Tek promatranjem čovjeka u cjelovitosti, kroz tri dimenzije, dopuštamo mu da njegovo dostojanstvo bude u cijelosti prihvaćeno i vidljivo,” rekao je vlč. Šardi.
Svratio je pozornost i na to kako tjelesno zdravlje, odnosno razvoj bolesti, često svoje uzroke ima u nečemu što se ne vidi i ne osjeti na prvu, a to je u pitanju mentalnog zdravlja, odnosno duhovne brige, higijene unutarnjeg stanja osobe.
“Ono što se događa u mojim mislima, sve emocije koje proživljavam, bitne su. Ne smijemo zaboraviti brinuti niti o našoj duhovnoj dimenziji, o molitvi, o dolasku na misna slavlja kad i gdje je to moguće” rekao je vlč. Šardi naglašavajući da je poslanje Crkve da omogući lakši pristup, dolazak, prijenos informacija, a onda i osposobljavanje i formacija onih koji su prisutni u župnim zajednicama u kojima su i osobe s invaliditetom.
“Da, moguće da i danas još nailazite i na ponekad neugodna iskustva, bilo svećenika, bilo vjernika laika, no vjerujem da ćemo zajedno nadići i takva iskustva i učiniti da zajedno kročimo prema nadi i smislu naših života, a na kraju, to je svetost naših života i ulazak u kraljevstvo Božje”, ohrabrio je vlč. Šardi.
Još jednom istaknuo je važnost zajedništva te poželio da zajedno čine ono što i Samaritanac odnosno Krist: “Budimo blizu bližnjega i darujmo mu ono što imamo. Ponajprije svoju blizinu, a nakon toga ono što se nađe u torbi. I nemojmo zanemariti niti sebe, niti druge, u nijednoj od svojih dimenzija. Jer, mi smo cjelovita bića i naše dostojanstvo se upravo u tome očituje…Kročimo zajedno i činimo svi tako kako nam nalaže zakon ljubavi. I sve će početi imati svoj smisao.”
