U serijalu o legendarnim međimurskim diskotekama, danas se prisjećamo kultnog Royala u Vratišincu, koji je nekoć bio centar zabave, glazbe i neizbrisivih uspomena iz gornjeg Međimurja
Mario Žganec (51) iz Vratišinca, vlasnik Royala u njegovim zlatnim danima, dijeli sjećanja na vremena koja su bila simbol noćnog života gornjeg Međimurja, ali i šire.
– Moji roditelji, Ana i Ivan Žganec, otvorili su 1989. godine Royal u Vratišincu. Diskoteka je bila podijeljena na rock club i prostor za živu glazbu, kombinirajući različite glazbene žanrove. Tako je bilo sve do 1993. godine, kada su se preselili u Čakovec i otvorili novi Royal kod željezničke stanice. Onda sam 1997. godine ponovno otvorio Royal u Vratišincu i to su bili zaista predivni trenuci, bez ikakvih loših sjećanja, prisjeća se Mario.
Svi su išli u Royal
Za razliku od današnjih “moderna” izlazaka, diskoteka u Royalu bila je mjesto okupljanja svih generacija i ljubitelja različite glazbe. Prema Mariju, atmosfera je bila specifična, jer su svi dolazili na isto mjesto, bez obzira na žanr koji su preferirali.
– U Royalu su dolazili ljudi sa svih strana – iz svih međimurskih, ali i drugih županija. To je bio prostor gdje se jednostavno moralo biti. Neki od najpoznatijih estradnjaka koje smo ugostili bili su Jasmin Stavros, Parni Valjak, Severina, Nina Badrić, Bolesna braća, Dino Dvornik itd.
No, ono što je nila posebnost Royala bila je činjenica da je diskoteka bila krcata u petak, subotu i nedjelju, a nedjelje su bile posebno popularne – to su bila vremena kada si na cesti mogao vidjeti masu ljudi do kasnih sati u noć, prisjeća se Mario s nostalgijom.
Ranije na feštu
Iako su fešte počinjale ranije nego danas, sjećanja na gužve koje su trajale cijelu noć ostala su nezaboravna.
– Fešte su tada počinjale već oko 9 i pol 10 navečer, a diskoteka je bila puna. Zamislite da danas na vikend prodate 1500 karata – to je gotovo nemoguće, ali tada smo to postizali, kaže Mario.
Međutim, i Royal je osjetio promjenu generacija. Nedjelje su bile prve koje su počele slabiti, a zatim je i petak gubio na popularnosti.
Na kraju, 2001. godine, Royal je zatvorio svoja vrata, a na istom prostoru sada se nalazi restoran.
– Zadnji put kada je Royal radio bila je 2001. godina, a tada su počeli nestajati i drugi klupski prostori. Diskoteke su tada polako počele ‘izumirati’.
Gdje je nestao noćni život?
Kako bi razumio razlog nestanka noćnog života, Mario navodi nekoliko ključnih faktora. Među njima, najvažniji je bio brzi razvoj novih glazbenih žanrova, koji su počeli dijeliti publiku.
– Nekada smo svi dolazili na ista mjesta, svi smo uživali u istoj glazbi. S vremenom, pojavilo se mnogo različitih glazbenih stilova, a to je po meni razdvojilo publiku. Za nas je to bio veliki izazov jer nismo mogli zadovoljiti sve ukuse. Isto tako, i tehnologija je učinila svoje. Danas imamo mobitele, društvene mreže – sve je sada na ekranu, a prava zabava ostala je u prošlim vremenima, naglašava Mario.
Upozorava da su se i glazbeni trendovi promijenili.
– U 2000-ima, narodnjaci nisu bili toliko popularni, a danas su gotovo ‘kraljevi’ zabava, dodaje Mario, koji smatra da današnji način života nije pogodovao noćnim izlascima.
Mogu li diskoteke danas opstati u Međimurju?
Na pitanje može li u Međimurju danas opstati uspješna diskoteka, Mario je jasan:
– Mislim da je to nemoguće. Zabava je danas potpuno drugačija, a tehnologija i društvene mreže su promijenile cijeli društveni koncept. Iako imamo prostor nekadašnjeg Royala u Čakovcu koji je još uvijek opremljen, iskreno, ne razmišljam o ponovnom otvaranju diskoteke jer je tržište potpuno drugačije i manje je potrebe za takvim tipom zabave.
Što se najviše pilo u Royalu?
Za kraj, Mario se prisjeća i specifičnosti vezanih uz ponudu pića u Royalu. Za razliku od današnjih trendova, tada su se najviše pili bambusi, stock kole i pive.
– Bijelo vino tada gotovo da nije bilo popularno. Danas je gemišt prava ‘svetinja’, dok u naše vrijeme to nije bio slučaj, sjetno se prisjeća Mario.
Iako vremena mijenjaju sve, sjećanje na zlatne dane Royala u Vratišincu ostalo je neizbrisivo, a Mario Žganec potvrđuje da su to bila vremena mladosti, slobode i neograničene zabave, kojih se uvijek sjeća s osmijehom.
