U subotnje prijepodne put nas je odnio u mađarski gradić Letenye, nekad omiljeno odredište brojnih Međimuraca i svih onih koji su šoping po povoljnim cijenama rado obavljali 'preko granice'
U zlatno doba pohoda u Mađarsku subota baš i ne bi bila najbolji dan za šoping, jer su kolone automobila na graničnom prijelazu znale biti duge i nekoliko kilometara.
‘Tašek-izvolite’ čulo se sa svih strana, a kupovalo se baš sve; od šećera i brašna u ozbiljnim količinama, ulja, popularnog sira u aluminijskoj foliji s likom visibabe, mađarske paprike jedinstvenog okusa, neki su kupovali i meso iako na granici baš i nisu na to gledali blagonaklono.
Naravno, kupovali su se i sokovi, deterdženti za rublje, te prepoznatljivi čips od paprike – Chio Chips u kantama koji se znao prodavati i uz samu cestu.
Šoping nije stao samo na prehrambenim proizvodima – lijekovi, dječja odjeća i obuća, kao i odjeća za odrasle i to za sve prilike, bili su hit. Tko se ne sjeća prepoznatljivih jakni i ljubičastih muških odijela ‘z Mađarske’? Mnogi i danas čuvaju kvalitetne svečane servise za jelo kupljene prije više od trideset godina, a koji su još uvijek u izvrsnom stanju. Proizvodi svih vrsta isticali su se kako kvalitetom, tako i prihvatljivim cijenama.
Prepoznatljivi forinti su još uvijek tu, za jedan euro možete dobiti 408,21 forinta, a kako je danas u Letenyu?
Sajam još postoji
Danas je situacija znatno drugačija, gužve nema, jedva da se susretne ijedan automobil na cesti.
– U Letenyu još postoji sajam koji radi svaki dan u tjednu, osim nedjelje – rekli su nam to simpatični prodavači na sajmu, Jonus Ragipović i Maria Vamosczy.
– Ljudi nema, sve je pusto. Nekada je tu bilo puno života, posebno od 1995. godine kada se sajam preselio na sadašnju lokaciju. – kaže nam Jonus, Bošnjak po nacionalnosti koji već 29 godina živi i radi u Letenyu, a naravno, mađarski jezik govori savršeno.
-Danas robe ima svugdje, ponuda je svugdje velika, a cijene su manje više iste kao i u Mađarskoj. – govori nam.
Sreli smo nekoliko naših ljudi, par Međimuraca u najboljim godinama koji su u dobrom raspoloženju krenuli u obilazak sajma.
– Ne dolazimo često, no rado svratimo da vidimo što se nudi. – rekli su nam nostalgično i dodali kako njeguju navike iz nekih prošlih vremena. Za fotografiju nisu bili raspoloženi. – Jedva smo pobegli ženama, nemojte nas slikati kaj ne budu znale gdje smo! – rekli su uz smijeh i nastavili svoje druženje.
Mađarsku i danas rado posjećujemo, ali više zbog izleta, kupanja u Zalakarosu ili Hevizu nego šopinga. No, sigurni smo kako se svatko od nas, kad prolazi Letenyem, s nostalgijom prisjeti što je najviše tamo volio kupovati i po čemu pamti to nekada rado posjećeno mjesto.
