Radi se o jako vrijednom nalazu, prvom takve vrste u kontinentalnoj Hrvatskoj
U donjem se Međimurju s vremena na vrijeme pojavi priča kako je netko od ribiča ili kajakista na starom toku Drave ugledao kako u rijeci pluta ogromna kljova ili kost koju odjednom guta vir i zauvijek nestaje iz vidokruga iznenađenog promatrača. U svakom lokalnoj legendi ima nešto istine.
A istina jest da naša Drava, ali i obala oko nje, kao i dobar dio donjeg Međimurja, obiluje vrijednim arheološkim nalazima od kojih su neki pronađeni i već se nalaze u muzejima, neki skriveni čekaju na vrijedne arheologe, a neki krase regale i vitrine dnevnih soba lokalnog stanovništva.
Jedan takav jedinstveni nalaz za Međimurje, ali i Hrvatsku nedavno je predan u ruke prijatelju našeg portala, vrsnom stručnjaku i profesoru kemije i biologije, Miši Rašanu iz Preloga.
Radi se o zubu mamuta, ali ne bilo kojeg – već južnog mamuta koji se prije mnogo stotina tisuća godina, za vrijeme pleistocena, slobodno kretao Europom.
Stari rukavci kriju prapovijesne tajne
Vedran Zdelar, mladić od 22 godine iz Novog Sela Podravskog u Općini Mali Bukovec nije morao ganjati mistični predmet divljim tokom rijeke Drave, već je na njega slučajno stao u plićaku. “Volim preko ljeta kajakom ploviti po Dravi, po starim rukavcima.
Spuštam se obično do Donje Dubrave. Ali volim i istraživati stare rukavce, hodati po plićacima i boraviti u divljoj prirodi.
I tako se dogodilo da sam u pijesku stao na nešto tvrdo. Prvo sam mislio da se radi o kamenu, no predmet je imao neobičnu strukturu i izgledao je poput rebra, a bio je neobično težak. Predmet sam našao na međimurskoj strani stare Drave, poslije Selnice Podravske, negdje kod Donje Dubrave.
Raspitivao sam se kod raznih stručnjaka što bi to moglo biti, no nisam dobio nikakve jasne odgovore. Zatim sam vidio na eMeđimurju članak o profesoru Miši Rašanu i o sličnim nalazima u Međimurju. Kontaktirao sam ga i dobio sam odgovor koji sam tražio”, ispričao nam je Vedran.
Stao mamutu na zub
Profesor Mišo Rašan je pak pronađeni predmet pokazao svome poznaniku, višem kustosu u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, dr. sc. Draženu Japundžiću.
“On nam je potvrdio o kojoj se davno izumrloj životinji radi, a koja je živjela za vrijeme gornjeg pleistocena. Predmet na koji je Vedran stao zapravo je zub južnog mamuta (Mammuthus meridionalis). Ta je životinja bila visoka 4 metra i težila je 4 tone. Radi se o jako vrijednom nalazu, prvom takve vrste u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Naime, najbliži nalazi južnog mamuta nama su u Strmici kod Knina i Smederevu u Srbiji. Znanstvenici nisu sigurni je li taj mamut imao krzno ili ne, a pretpostavlja se da je na prostor Europe stigao iz Afrike prije 1,5 milijuna godina. Kao i ostali ogromni veliki organizmi izumro je zbog glacijala odnosno ledenih doba”, objasnio nam je Mišo Rašan te dodao kako je Drava najvjerojatnije kidala sloj po sloj obale te otkrila prastari zub, a kako je veliki zub bio težak, zadržao se u plićaku.
Vrijedan nalaz za Međimurje
No Vedranu ovo nije prvi nalaz, sa sličnim se predmetima susretao na šudranama oko Bukovca, ali, kako kaže, nikada nije naišao na zub koji je prošaran bijelim koštanim slojem i koji je tako dobro očuvan. Otkrio nam je i kako će zub pokloniti Muzeju Međimurja. Žali jedino što ga nije bolje očuvao: “Kada sam pronašao zub, bio je u jednom komadu i dobro je izgledao.
Čim se zub osušio, on je počeo pucati. Da sam onda znao što sada znam, odmah bih ga dao Muzeju na čuvanje”. Profesor Mišo Rašan se slaže s Vedranom te napominje da se svatko, tko pronađe nešto slično, može javiti višoj kustosici Branki Marciuš u Muzeju Međimurja, ali i njemu osobno.
“Mi ćemo sve to zbrinuti, determinirati i očuvati. Namjera nam je da predmeti ostanu u Muzeju, za daljnje proučavanje, ali i buduće generacije. Nalazi ovakve vrste dokaz su da i mi imamo vrijedne arheološke nalaze koji upotpunjuju cjelokupnu sliku rasprostranjenja vrste”, zaključio je profesor Rašan.
Vedran nam je pak za kraj otkrio kako se nada se da će u budućnosti pronalaziti slične predmete: “Volim boraviti u prirodi, otkrivati nove stvari i razmišljati o prirodi, posebno o bićima koja su prije nas nastanjivala Zemlju. Zaista je uzbudljivo pronaći nešto tako vrijedno”.
