U Nedelišću, koje u grbu ima tiskarski stroj, u srijedu, 13. studenoga bit će obilježen velik i važan jubilej - 450. obljetnica tiskanja prve kajkavske knjige. Riječ je o Decretumu Ivana Pergošića iz 1574. godine
U maloj dvorani Mesapa bit će održan znanstveni kolokvij. Sudjelovat će vodeći znanstvenici kajkavskog jezika, tiskarstva i povijesti iz Hrvatske i Slovenije, kažu organizatori.
U organizacijskom odboru su Nikola Novak, Alojz Jembrih, Jasna Hajdinjak i predsjednik odbora Vlado Mihaljević – Kantor koji je inicijator svega.
– Mi nismo svjesni što imamo. Ovdje je 1574. godine tiskana prva kajkavska knjiga, Decretum Ivanuša Pergošića. Knjiga se može posuditi u Knjižnici Nikola Zrinski Čakovec. Razočaralo me što su mi, kad sam išao po Decretum povodom ovoga događaja, rekli da je prije mene posljednji put posuđen prije 15 godina. U Nedelišću je bila četvrta tiskara u Hrvatskoj nakon Kosinja, Senja i Rijeke. To je samo po sebi civilizacijski doseg koji je ovdje doveo Juraj IV. Zrinski, sin Nikole Zrinskoga Sigetskog – kaže profesor Mihaljević.
Pojašnjava kako djelo govori “o pravu, o katrigima, o zakonima”. Da bi se moglo napisati tako nešto, morao je postojati razvijen jezik. To znači da je kajkavski već tada bio praktički izjednačen sa štokavskim.
– Kajkavski, kad je bio odbačen, to je bilo dosta drastično i više se njime nitko nije bavio, unatoč vrijednosti. Umire kajkavski, a za 50 godina će i štokavski otići pa ćemo govoriti kineski ili engleski. A naša cijela međimurska i kajkavska duša je u tom jeziku! – dodaje Vlado Mihaljević – Kantor iz Male Subotice.
On je više od 30 godina bio profesor u Graditeljskoj školi. No, neprestano se bavio glazbom i u Nedelišću je crkveni kantor već 28 godina.
– Iz kantorske sam familije, kontinuirano smo crkveni svirači duže od 110 godina. Moj ujak je dao Žgancu više od 350 pjesama, vjerujem da je velik dio i on komponirao.
Taj gen je prešao na mene i odmalena sam slušao orgulje u crkvi. Tako sam uz gimnaziju upisao i četiri godine muzičke i s 18 godina već sam bio na daskama HNK-a, u zboru, a imao sam i solističke uloge – najkraći je presjek životnog puta i djela Vlade Mihaljevića – Kantora.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3629
