Na jednoj oranici na području Grada Čakovca Josip Horvat Majzek je zamjetio vrlo neobičnu pticu
Svojom veličinom i bojom perja zaokupila je pozornost. Nije
ni jedna do sada poznatih divljih gusaka ili pataka.
Prvo čega se gospodin Majzek dosjetio kako je
mora fotografirati kao “materijalni” dokaz. U odnosu na sve
vrste ptica koje je je do sada u Međimurju fotografirao, na toj
oranici ta ptica zaista je izgledala “egzotično”.
Proučavanjem ptica bavi se od 1987. godine, a do sada na
području Međimurja u prirodi nije uočio takvu ptičju vrstu. Nakon
analize fotografije zaključio je kako se tu radi o
zlatokriloj utvi (Tadorna ferruginea)?
Zlatokrila utva ubraja se u porodicu guščarica, dosta je veća od
divlje patke (Anas platyrhynchos), a nešto je manja od od lisaste
guske (Anser albifronus). Živi monogamo, a što se tiče prehrane
pravi je oportunist. S obzirom da je njezino porijeklo Mala te
Zapadna Azija, pa sve do Tibeta. Jedna je od vrlo rijetkih vrsta
ptica koja može letjeti iznad 6000 metara nadmorske visine, a
gnijezdi se i do 5000 metara nadmorske visine. U Europi kao
gnjezdarica prisutna u Rumunjskoj (Delta Dunava), Ukraini, Grčkoj
te Turskoj.
Kako je ova jedinka završila na oranici kod Čakovca?
Brojni zoološki vrtovi udomaćili su zlatokrilu utvu, pa tako i
Zoološki vrt Grada Zagreba. Gospodin Majzek pretpostavlja kako je
najvjerovatnije nekome pobjegla iz voljere te se sada na svoj
način snalazi po međimurskim oranicama u potrazi za hranom.
Možda pak je pripitomljena, pa je samo svratila na tu oranicu.
Nakon “obilatog ručka” sama će se vratiti svome vlasniku?