Nakon što je Šibenčanka Lara Alat za emisiju "Provjereno" ispričala potresno iskustvo porođaja u šibenskom rodilištu gdje joj je, priča, liječnik na silu vadio posteljicu nakon porođaja, 24sata razgovarala su s majkom iz Varaždina koja je dobila pravomoćnu presudu protiv varaždinske bolnice zbog kobne pogreške na porođaju
Ostala je bez maternice i jajnika, a ono najgore – rodila je dijete s brojnim poteškoćama, koje je devet godina kasnije preminulo, piše 24sata.
Dan 20. siječnja 2015. godine trebao je biti sretan dan za varaždinsku obitelj Pajtak, no umjesto toga za Arijanu se pretvorio u borbu za život, kao i za njezinu bebu Tenu, koju je tog dana rodila hitnim carskim rezom u OB-u Varaždin. Iako je iza nje bila zdrava trudnoća, porođaj se pretvorio u noćnu moru, a nakon njega je beba rođena s brojnim dijagnozama, zbog čega je devet godina kasnije, 1. ožujka ove godine, i preminula. S druge strane, majci Arijani liječnici su se borili za život nakon što ju je, kaže, tadašnja šefica ginekologije u toj bolnici prisilila na prirodni porođaj iako je imala sve indikacije, navodi, za carski rez.
Odvjetnica Ivana Moravec, koja je u postupku zastupala obitelj Pajtak, za 24sata je potvrdila da je donesena pravomoćna presuda protiv OB-a Varaždin, koja je potvrđena na svim stupnjevima.
Dobila na sudu
– Postupak se vodio protiv bolnice za naknadu štete, a zbog pogreške kod porođaja. Presuda je donesena u ožujku 2022. godine – kratko nam je rekla odvjetnica Moravec.
Novinari 24 sta su razgovarali s gospođom Arijanom Pajtak, koja nam je ispričala što se sve zbivalo i kako je došlo do toga da ostane bez svoje djevojčice.
– Imala sam potpuno zdravu trudnoću. Nakon što sam rodila prvo dijete, sina, tad su shvatili da ne mogu prirodno roditi jer mi je maternica okrenuta. Kad sam zatrudnjela, moja je ginekologica lijepo napisala da porođaj treba biti carskim rezom. Dan prije porođaja muž i ja smo došli u bolnicu, jedna savršena doktorica nas je primila i rekla: ‘Pričekat ćemo do jutra za carski’. Moja ginekologica uvijek je naglašavala da imam okrenutu maternicu i ne mogu prirodno roditi. Ta trudnoća mi je bila lagana, idem na carski i sve će biti u redu, mislila sam – započela je priču za 24sata Arijana Pajtak.
Međutim, drugog je jutra sve krenulo po zlu. Kad su suprug i ona došli opet u bolnicu, dočekala ih je, kaže nam, tadašnja šefica odjela ginekologije.
– Ona je bila ujutro u smjeni i rečeno joj je da ide carski, no ona je sve zanemarila. Rekla mi je: ‘Ma kakav carski’. I još je dodala da sam došla u pogrešnu smjenu. Onda je došla specijalizantica i nju sam molila da mi naprave carski, no uporno su mi davali dripove i pokušali pokrenuti prirodan porođaj. Kad sam tražila da me puste na WC, osjetila sam krvarenje. Preklinjala sam ih da mi naprave carski. Osjetila sam da nešto nije uredu, urlala sam od bolova i rekla da to nije trud, nego nešto drugo. Moju Tenu su čak pokušali vaditi na vakuum. Zbog toga mi je pukla maternica i ostala sam bez jednog jajnika. Srce mi je dva puta stalo. Na kraju su izveli hitan carski, ali bilo je prekasno za sve. Bili su pozvani i urolozi jer su mi tad i bubrezi bili u opasnosti pa sam dobila proteze te i danas imam problema s bubrezima i mjehurom – ispričala nam je Arijana Pajtak.
Njezina je beba imala Apgar 0/10 i tu posebno zahvaljuje pedijatrijskoj intenzivnoj i liječniku koji se trudio da joj beba preživi.
Borba za život
– Spašavali su mi život 5 i pol sati, a Tenu su hitno prebacili na Rebro. Dok su nju na Rebru već obradili, meni su se liječnici u OB-u Varaždin i dalje borili za život. Dobila sam i PTSP, no najgore od svega je da je moja Tena mogla biti zdrava da je napravljen carski – ispričala nam je Arijana.
Moju bebu Arijana je vidjela tek nakon mjesec dana na Rebru, s obzirom na to da prije nije mogla ustati iz kreveta.
– Kad smo joj došli na Rebro, rekli su da pripremamo pogreb koliko je loše, no ona je bila takav borac da je preživjela s 1000 dijagnoza, imala je niz epileptičnih napadaja, slabo je vidjela, nije govorila, imala je peti stupanj cerebralne paralize, hranili smo je na sondu i preživjela je devet godina zahvaljujući našem neuropedijatru. Bila je prekrasna, imala je velike plave oči, tko god ju je vidio u nju se zaljubio. Išli smo privatno na terapije, muž je mijenjao sondu, to je išlo iz agonije u agoniju, nikad mi nije rekla mama, ali vidjela sam joj da zna da smo joj mama i tata. Toliko je neopisivo teško gledati dijete kako ti pati. Zadnjih tjedan dana života dobila je temperaturu. Prvo smo mislili da je mala upala – navodi Arijana.
Međutim, djevojčica je hitno prebačena u Klaićevu, gdje su im rekli da se pripreme na najgore.
– Nisam u to htjela vjerovati, no tad sam je vidjela kako leži spojena na respirator, nikad nijednom roditelju to ne bih poželjela. Tješilo me samo da je ništa ne buba. I tako je nažalost 1. ožujka ove godine umrla meni na rukama u Klaićevoj. Cijelu sam je izljubila, otpjevali smo našu pjesmu ‘Taši, taši, tanana’. Rekla sam joj da je gore čeka baka jer moja je mama umrla tri mjeseca prije Tene. Ona se i razboljela zbog Tene, otkako se to sve dogodilo s mojim porođajem, mama je samo propadala. Sad na nebu imam dva anđela. A nije trebalo tako biti. Umjesto da joj kupujem igračke, sad mojoj Teni idem na grob. Tragično je da mi je dijete umrlo zbog takvog porođaja, a ja sam ostala invalid. Živjeli smo devet godina u agoniji hoće li dočekati Božić. Sin nam je tad imao sedam godina, krenuo je u prvi razred i gledao kako mu seka ima epileptične napadaje. Imao je strašno djetinjstvo zbog svega, cijela je familija patila – ističe Arijana.
Sjeća se kako su je tijekom suđenja ponizili iz bolnice.
Bez isprike
– Roditelju koji se devet godina bori protiv sustava, meni su rekli iz bolnice na sudu da sam mogla tiskati. No vještak je, koji je među pet top vještaka u EU, tad rekao: ‘Ne, nije mogla tiskati. Mogla je roditi samo carskim’. Sva dokumentacija je bila na mojoj strani. Iz bolnice su se pokušali nagoditi, no odbili smo. Dobili smo sud, a iz bolnice mi se nikad nisu ni ispričali. Nije nama do novca jer nam ništa ne može vratiti dijete. Ta doktorica radi koje smo prošli i prolazimo i dalje noćnu moru i dalje radi u varaždinskoj bolnici. Moja Tena je u grobu radi nje. Vještak je napisao da je samo sat prije napravljen carski djevojčica bi bila zdrava i živa. Slomljena sam skroz, ne mogu to oprostiti, moram funkcionirati radi sina. Na kraju svega jako patimo, a izreka da vrijeme liječi sve nije točna. Treba sve govoriti javno da se takve stvari ne ponavljaju. Možemo nekome drugome spasiti život ako upozoravamo – poručila je slomljena majka. Zatražili smo i odgovor bolnice, zvali smo i ravnatelja koji nam se nije javljao do objave teksta, navode 24sata.
