Rekla sam: Želim najstarijeg, najbolesnijeg i najružnijeg psa, onog kojeg nitko nikada nije poželio. I onda je stigla ljubav mog života
Tek dva mjeseca prošlo je otkad je Beny stigao u svoj dom “za zauvijek”, a njegovoj obitelji čini se kao da je s njima već godinama, piše Večernji list..
Iako se još otkrivaju, do prije nekoliko tjedana nisu baš ništa znali o njemu, osim da ga nitko do sada nije htio, Beny je vrlo brzo shvatio da više ne ide nikamo iz stana u kojem žive Antonija Dragičević Hatlak i njezin suprug.
Shvatio je da je azilski život za njega prošlost i da je pronašao ljude koji ga vole baš takvog kakav je.
– Nisam baš njega izabrala, nisam rekla evo njega želim povesti doma. Ponovilo se sve kao i prije sedam godina, kad sam udomila prvog psa iz čakovečkog skloništa. I tada sam živjela u Zagrebu, volontirala u skloništu, a onda sam odlučila da je došlo vrijeme i da udomim psa. Rekla sam Aleksandri – želim najstarijeg, najbolesnijeg, najružnijeg psa, onog kojeg nitko nikada nije poželio.
I stigla je ljubav mog života, moj Arno – objašnjava nam kako je u njezin dom došao prvi pas, zbog kojeg je opet odlučila spasiti starijeg psa kojeg nitko neće. Kaže, cijeli je život provela uz pse, upoznala je i svu ljubav i sreću koju pruža štenad, ali Arno je konačno potvrdio da će se uvijek vraćati seniorima.
I ne zbog toga što štenad treba svašta učiti i naučiti, ne zbog toga što traže puno vremena i naporna su, već zato što stariji psi imaju i daju nešto što se riječima ne može dovoljno dobro opisati, piše Večernji list.
