Stvari se trebaju dogoditi da bi se shvatila bit. Samo pričanje o tome može biti i nedostatno i biti na površini
Pa ipak čak i samo pričanje o tome da se doživi 55 godina od
mature najčešće kod slušaoca dotakne neki emotivni nerv ganuća i
divljenja… Ali doživjeti to, zaista je ganutljivo,
emotivno, duboko i pravi privilegij.
Nažalost, nisu to doživjeli svi koji su zajedno s nama tijekom
školovanja išli ka cilju i želji da budemo promjena koju želimo
vidjeti u svijetu (malo parafraziram Gandhija). Mi smo evo ove
subote 27. svibnja imali privilegij proslaviti 55. godišnjicu
mature sastavši se zajedno sva 4 razreda u našoj školi, gimnaziji
“Josip Slavenski” u Čakovcu, i biti nekoliko trenutaka u razredu
kao nekad.
S nama je bio samo jedan razrednik, prof. Šopar
Ivan. Nažalost ostalo troje su pokojni, prof.
Lucija Pavlović, prof. Marijana
Patkai i prof. Dragutin Toma.
Naše je druženje nastavljeno duboko u noć u restoranu
“Bambino” uz prisjećanja na školske dane i prepričavanja
dogodovština, uz čvrstu odluku i obećanje da ćemo se opet sresti
već za dvije godine.
Na druženju su bili; Bedić Ivan, Antonije Antun, Kipke
Dražen, Filipić Emil, Horvat Milan, Todorović Duško,
Gedrich (Kovačić) Ljiljana,
Ivanek Krešimir, Stojko (Čukušić)
Katica, Kovač (Matotek)
Đurđa, Bosnić Jadran, Jelačić
(Švenda) Slava, Matuzović-Lonac
Mirjana, Šafarić Teodora , Makovec Aleksandar, Vladimir Marciuš,
Mislović Anica, Jungvirth (Hegeduš)
Marija, Bubek (Posavec)
Biserka, Jelavić (Merlić)
Vesna, Vadlja (Črep)
Slavica, prof. Šopar Ivan,
Šalamon (Bratuša)
Đurđa, Milas
(Tomić) Marija, Bartolić
(Goričanec) Marija
Debelec (Lončarić)
Anica.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3554