Najbolje mjesto za izlazak u Čakovcu tijekom 80-ih i 90-ih bila je “Diana”, jedan od najlegendarnijih disco klubova i okupljalište lude mladosti Čakovca
Mladost brzo prolazi, zato je važno imati dobro društvo, slušati dobru glazbu za dušu i pronaći dobro mjesto za izlazak.
A brojne će se generacije složiti – najbolje mjesto za izlazak u Čakovcu tijekom 80-ih i 90-ih bila je “Diana”, jedan od najlegendarnijih disco klubova i okupljalište lude mladosti Čakovca, ali i Varaždina, Ludbrega, Koprivnice, Lendave…
“Diana” je bila pojam, institucija, mjesto gdje su kao klinci ili studenti izlazili današnji uvaženi međimurski političari, poduzetnici, “sama šminka i krema”, mjesto gdje je odrastalo Međimurje kakvog ga danas znamo.
Prije 40 godina “Diana” ne bi bila pojam bez jednog čovjeka, legende čakovečkog, ali i zagrebačkog noćnog života – Zvonimira Lepoglavca iz Goričana, odnosno DJ Lepog.
Za nas se prisjetio nekoliko događaja, crtica iz svog života koje ćemo vam predstaviti u nekoliko nastavaka. Saznajte, ali i prisjetite se s nama kako je izgledao život i zabava mladih u Međimurju jednom davno, kada smo bili mladi i ludi.
Najljepši diskač
“Početkom 1985. godine, vratio sam nakratko u Međimurje. Prestala mi je gaža u Beogradu gdje sam puštao glazbu u dvorani ‘11. april’ i imao sam nešto slobodnog vremena, bio sam nešto odrađivao u Zagrebu pa sam posjetio obitelj u Goričanu. Moj brat mi je rekao da se nedavno otvorio novi diskač u Hotelu Park u Čakovcu, ‘Diana’ i baš me zanimalo kako to izgleda. Ipak sam se već onda 7 ili 8 godina bavio glazbom i bio sam DJ u Zagrebu, Beogradu, Dubrovniku, Trogiru…
Zanimalo me što se događa na međimurskoj sceni. Posjetili smo ‘Dianu’ u utorak, točno se sjećam tog dana jer sam ostao zapanjen kada sam ušao u taj podrum. To je bio najljepši diskač u cijeloj Jugoslaviji. Strogo namjenski napravljen, baš za tu svrhu, nikakvi prenamijenjeni restoran ili kafić ili hodnik. To je bio pravi diskač. Nisam mogao vjerovati da u Čakovcu postoji nešto takvo. Generalni direktor hotela onda bio je Dugina i ja mu i danas skidam kapu. On je bio vizionar. Da se nešto takvo danas napravi…
Kako je sve krenulo
Tada je u Hotel Park, odnosno u Međimurje dolazilo puno Talijana u lov. Navečer im je trebala neka zabava i hotel je uložio u diskač. No DJ koji je tamo radio zapravo nije bio pravi DJ, on je bio kao neki mladi električar, dobro se kužio u tehniku, ali glazbeni ukus je bio upitan. Talijani bi popili čašicu, dvije i otišli spavati. ‘Diani’ na početku baš i nije išlo.
Jedini gosti tog utorka bili smo brat i ja, a bili smo dva sata tamo. Tu smo večer upoznali i prvog šefa ‘Diane’, Antu Perana. Predstavio sam se tko sam i što sam, kakvo sve iskustvo stoji iza mene i tko zapravo stoji iza mene (Vladimir Mihaljek – Miha, moj menadžer, ali o toj legendi imam posebnu priču). Pozvao me da se nađemo sljedeći dan ujutro i da popričamo o mogućem angažmanu. I tog je dana krenula priča s ‘Dianom’.
Bolja plaća od direktorove
Jako brzo smo se dogovorili, no bili su malo šokirani kada sam zatražio plaću. Tada je direktor imao plaću od 2.500 maraka, a ja sam zatražio 3.500. Predložio sam im, ako za tri mjeseca diskač neće biti dupkom pun, da mi mogu platiti koliko su oni ponudili. Tri tjedna nakon što sam preuzeo DJ kormilo u ‘Diani’, direktor Dugina je došao do mene, donio buteljku i rekao: ‘Pusti kazetu neka svira, ti ćeš danas sa mnom slaviti’.
Samo strana glazba
U ‘Diani’ sam puštao neki disco-rock, funk, Bowieja, Tinu Turner, Eurythmicse, italo disco je onda bio popularan. Tu breakdance nije prolazio kao u Zagrebu, ipak su posjetitelji bili šminka. Prolazila je strana glazba koju smo puštali 99,98% vremena. Dolazili su ljudi iz Ludbrega, Varaždina, Koprivnice, Zagreba, Murske Sobote, Lendave, Maribora.
To su danas ljudi od 50 do 60 godina koji žare i pale međimurskim političkim i poduzetničkim svijetom. Nema koga nije bilo. Recimo, Sunčana Glavak u ‘Diani’ je bila kuhana i pečena. Za Kseniju Vrbanić (Xenia Design) organizirali smo njezinu prvu modnu reviju u diskaču… Matija Posavec je premlad za izlaske u 80-ima, no njegov je otac bio čest gost preko tjedna.
Zabava do jutarnjih sati
Diana je radila svaki dan, odnosno ja sam radio šest dana u tjednu, baš kao profesionalni DJ. Otvarali bismo u 20 sati, a program bi počeo oko 21 sat. Subotom smo znali dupkom napuniti Dianu, 400-500 ljudi je bilo unutra, a isto toliko je vani stajalo jer nisu mogli ući. Čekalo se u redovima. Ali, došlo bi do smjene oko ponoći. Naime klinci nisu smjeli biti duže vani pa bi ranije odlazili, a onda je nakon ponoći dolazila odrasla elita, koja se prije toga nalazila po kafićima. Bilo je stalno prometno, sve do jutarnjih sati.
Radnim danom mi je bilo ljepše raditi. Petak i subotu znala je odraditi već svaka budala, nije bilo teško zagrijati atmosferu. Pravi izazov je bio animirati i zagrijati publiku radnim danom, njih 50-100 dovesti na podij. Sviđao mi se taj izazov, tu se pokazivao talent i znanje.
Zanimljivo je to što sam zatvarao u pola 4, 4 ujutro, a onda smo selili u Pribislavec u Viktoriju kod Kokija. U tom je kafiću bila prva satelitska antena u Jugoslaviji. Samo najuporniji su išli u Pribislavec na afterparty. Svega je bilo, ništa nam nije bio problem”.
Nastavlja se uskoro…
