Blagdan je Tijelova, a riječ je o blagdanu koji se slavi u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, odnosno deveti četvrtak iza Uskrsa.
Tijelovo je u Hrvatskoj od proglašenja samostalnosti državni
blagdan i neradni dan.
Za vjernike Tijelovo predstavlja sjećanje na Posljednju večeru na
kojoj Isus Krist ustanovio euharistiju, što je
svetkovina tijela i krvi Kristove, pa Tijelovo podsjeća i na
uskrsloga Krista.
Vjernici na Tijelovo slave središte svoje vjere, odnosno Boga
koji je do kraja ušao u ljudsku povijest.
Tijelovo ili Brašančevo
Tijelovo se u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a
naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi
brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi
postaje Kristovo Tijelo. Blagdan je ujedno spomen na
ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki
četvrtak prije muke Isusa Krista, prenosi Jutarnji list.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se
augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod
Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu
pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a
mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio
Presveti oltarski sakrament.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de
Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela
i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini
suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi
Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263.
godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći
svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i
Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje
kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja onodobni papa Urban IV. 8. rujna 1264.
objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova
(Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no
u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan
XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.