Na međimurskim poljima traje berba kukuruza
I dok ratari brinu o kvaliteti zrna, međimurske pletačice tradicionalnih cekera obnavljaju zalihe komušine – materijala od kojeg izrađuju te nadaleko poznate i tražene predmete.
Kao dio vrijednih, hrvatskih rukotvorina, nekoliko je cekera bilo izloženo čak i u Dubaiju.
Dok je za većinu otpad, za Dušanku i Branku iz Nedelišća komušina ili, kako ovdje kažu, lušćinje, vrijedan je materijal od kojeg već desetljećima izrađuju cekere, piše HRT.
– Jako važan. Mi smo sretne kad nađemo jednu lušćinju kad se kukuruz bere. Svaka ja dragocjena, govori Dušanka Medved, izrađivačica međimurskih cekera, Nedelišće.
Baš kao i ova vještina, čije su tajne nekada djevojčice počinjale otkrivati i prije polaska u školu.
– Mama me naučila. Prvo smo osnovu naučile, a onda smo plele da bi nešto zaradile za knjige i bilježnice. Nekad je bilo jako teško, priča Branka Fegeš, izrađivačica međimurskih cekera, Nedelišće.
Prije dvije godine jedan je izložen i na svjetskoj izložbi u Dubaiju.
– Ne samo da je bio izložen, nego je i ostao u Dubaiju. Dan danas reprezentira Hrvatsku. I nikad se ne zna. Danas je ekološki i organski proizvod na cijeni, ističe Rudi Grula, direktor Turističke zajednice Međimurske županije.
Kupci ga traže, ali radnica je malo.
Osim Dušanke i Branke na području Nedelišća ovime se bave još samo tri Međimurke, piše HRT.
– Mi smo među najmlađima. Imam dvije kćeri, nisu se htjela naučiti. Ali da se naučiti, tko ima volju, kazala je Dušanka.
Kako vještina ne bi izumrla, u Međimurju se sve češće organiziraju radionice izrade predmeta od komušine.
