Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP)
Obilježavanjem Dana zaštite okoliša diljem svijeta, Program
Ujedinjenih naroda za okoliš nastoji istaknuti glavne okolišne
probleme i omogućiti svima da shvate svoju vlastitu ulogu i
odgovornost u razmišljanju i djelovanju s ciljem održivog razvoja
našeg okoliša.
Posljednjeg desetljeća svi osjećamo posljedice klimatskih
promjena (kiše, poplave, suše, hladnoća….) i utjecaja na
okoliš.
Pri tom odgovornost za njih ne nose samo politike pojedinih
zemalja i nevladine organizacije (NVO) koje bi trebale više
naglašavati i zagovarati okolišnu politiku, već i sekundarne
djelatnosti (industrija, rudarstvo, energetika …) kao najveći
proizvođači štetnih stakleničkih plinova, te pojedinci koji
svojim razmišljanjem i životnim stilom utječu na okoliš u kojem
žive. Svjetski dan okoliša, upravo i zato povezuje sve sudionike
ovog procesa pri čemu se ističu zajednička nastojanja i uspjesi u
postizanju i očuvanju zdravog okoliša.
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zaštite okoliša usmjerena je na
moguća rješenja onečišćenja plastikom u okviru globalne
kampanje #BeatPlasticPollution.
Više od 400 milijuna tona plastike proizvede se svake godine, od
čega je polovica namijenjena samo jednokratnom korištenju. Pri
tome, manje od 10% se reciklira. Procjenjuje se da 19-23 milijuna
tona otpadne plastike završi u jezerima, rijekama i morima.
Plastika masovno zatrpava naša odlagališta, nakuplja se u
oceanima, morima, vodotokovima i posvuda u okolišu, te na taj
način predstavlja jednu od najvećih prijetnji planetu.
I ne samo to, široj javnosti još uvijek nije dovoljno poznata
činjenica da mikroplastika nalazi svoj put u i hranu koju jedemo,
vodu koju pijemo, pa čak i u zrak koji udišemo.
Problem: ista svojstva koja plastiku čine korisnom – njezina
trajnost i otpornost na propadanje – također čine gotovo
nemogućim potpunu razgradnju plastike u prirodi. Većina
plastičnih materijala u prirodni nikada potpuno ne nestaje, samo
se raspada na sve manje i manje čestice, mikroplastiku.
Mikroplastika i kemikalije povezane s plastikom predstavljaju
ozbiljan zdravstveni rizik, jer mogu ući u ljudsko tijelo
udisanjem i apsorpcijom te se nakupljati u organima, pa je tako
pronađena u našim plućima, jetri, slezeni i bubrezima, a studija
je nedavno otkrila mikroplastiku čak i u placenti novorođenčadi.
Postoji li nešto što svatko može učiniti ovdje i
sada? Postoji. I ne zahtijeva ništa osim odgovornijeg,
osobnog pristupa i svijesti o problemu, uz vrlo malo napora.
Naime, većina plastike s kojom se susrećemo u svakodnevnom životu
naših kućanstava može se odvajati, kako bi se reciklirala.
Recikliranje plastike metoda je prikupljanja otpadne plastike te
njezine ponovne obrade i pretvorbe u nove i korisne plastične
proizvode. Recikliranje također osigurava da ogromna količina
globalno proizvedene plastike za razne namjene ne završi kao
“smeće” i ne odlaže se u okoliš.
Na individualnoj razini, osim odvajanja i posebnog odlaganja
plastičnog otpada u svrhu recikliranja, moguće je iskazati osobnu
brigu za zdrav okoliš s manje odbačene plastike tako da,
primjerice, u kupovini biramo hranu bez plastične ambalaže kad
god je to moguće, koristimo vrećice i bočice za višekratnu
uporabu i ambalažu/spremnike koji se mogu ponovno puniti.
IZVOR: https://www.unep.org/events/un-day/world-environment-day-2023