Danas, 10. listopada, obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja i povodom tog dana razgovarali smo s dvoje stručnjaka - Bertom Bacinger Klobučarić te Nikolom Petričevićem
Danas, 10. listopada obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja. Cilj obilježavanja ovog dana jest podizanje svijesti o problemima mentalnog zdravlja diljem svijeta te o važnosti ulaganja u sustav podrške mentalnom zdravlju. Zelena vrpca znak je i simbol solidarnosti i potpore mentalnom zdravlju čiji je pak cilj smanjenje stigme i diskriminacije osoba s problemima.
Tema ove godine jest “Mentalno zdravlje na radnom mjestu”. Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja razgovarali smo s dvoje stručnjaka iz Zavoda za javno zdravstvo u Čakovcu – Djelatnosti za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti. Naši sugovornici bili su Berta Bacinger Klobučarić, prof. klinička psihologinja te Nikola Petričević, mag. psych.
Koliko su Međimurci mentalno zdravi?
Ne bismo željeli generalizirati, no gledajući neke druge regije i županije, Međimurci se nalaze u prosjeku. Budući da se nalazimo na sjeveru i na granici s više europskih država, gdje je ipak osviještenost o mentalnom zdravlju malo veća nego u Hrvatskoj, Međimurci su dosta svjesni što učiniti kada se pojavi problem.
Je li pitanje mentalnog zdravlja još uvijek tabu-tema?
Uspoređujući situaciju prije dvadesetak godina i danas, možemo reći da se vide pozitivni pomaci. Prije se o tome jedva pričalo, ljudi s mentalnim problemima bili su stigmatizirani. No i danas postoje stigme, recimo kada roditelj ne želi pustiti dijete da ide potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Tu se onda može često čuti rečenica “Pa nisi ti lud!”. No ipak je situacija malo otvorenija i lakša nego prije dvadesetak godina.
Kako da skinemo stigmu? Briga za mentalno zdravlje ipak je vrlo važna.
Stigmu možemo najlakše skinuti kada mentalne probleme usporedimo s fizičkim ozljedama ili boli. Recimo, ako ste slomili ruku, prvo ćete potražiti pomoć liječnika ili ako vas boli zub, potražit ćete pomoć zubara. Isto je s mentalnim zdravljem. Ukoliko se pojavi problem, ako se osjećate anksiozno ili depresivno, potrebno je potražiti pomoć. No još uvijek probleme s mentalnim zdravljem stavljamo na posljednje mjesto prioriteta. Ne želimo probleme dijeliti s drugima ili govoriti o njima. Ali postoje osobe koje su stručnjaci u tome polju, koje su školovane i koje mogu pomoći. Ako se ne potraži pomoć, problemi se samo produbljuju.
Jesmo li onda skloniji “lakšem” pristupu rješavanju problema, odnosno uzimanju tableta?
Da, to jest komotnije i lakše rješenje. Dođeš u apoteku, zatražiš lijek koji će ti pomoći na trenutak. Druga opcija, pravi rad na problemima s mentalnim zdravljem, iziskuje više vremena i energije. Radi se o radu i brizi za sebe gdje je potreban malo veći mentalni angažman. Mnogi nisu spremni na to, prvenstveno jer se banalizira pružanje stručne pomoći, odnosno postupci kojima si možemo pomoći.
Što najviše muči Međimurce?
Anksioznost, depresija, ali i alkoholizam, koji je još uvijek sveprisutni problem u našem društvu. Nažalost, ljudi ne traže pomoć onoliko koliko bi trebali. Slabije brinu za to područje svog života.
Već kod djece školske dobi javljaju se emocionalni problemi. Problemi učenja uzrokuju emocionalne tegobe, prvenstveno nesigurnost. Kod njih je i vrlo izražen problem manjka samopouzdanja. No školski je sustav pripremljen. Dosta pružamo podršku u školama, a nastavnici i ravnatelji se sve više educiraju o tim problemima. Školski sustav ima podršku izvana, od stručnjaka do školske medicine.
Nakon korone naše se društvo promijenilo i svi smo dobili dojam da su ljudi zatvoreniji, da smo se odvojili jedni od drugih. Je li to istina?
Još za vrijeme korone, kada je ona bila u žiži, mnogo je građana patilo od anksioznosti. Što je i razumljivo jer je bilo puno nepoznanica oko pojave, širenja i posljedica korone. Bojimo se onoga što nam nam je nepoznato. Bili smo zabrinuti jer nismo znali što će se dogoditi s nama, našim obiteljima, prijateljima. Te anksioznosti ima i dalje jako puno. Rasprostranjena je uz to i depresija koja je direktno uzrokovana izolacijama. No velika posljedica korone je upravo doživljaj usamljenosti koji je poprimio velike razmjere.
Kako si onda možemo pomoći?
Postoji više metoda i strategija, no najosnovnije je opušteno disanje, duboko, smireno, polagano disanje. To je osnovna tehnika kojom se usporava cijeli fiziološki sustav, smanjuje se brzina kucanja srca, snižava se krvni tlak, opuštaju se mišići. Izazivamo tjelesno stanje opuštenosti koje je suprotno od tenzije, anksioznosti i stresa.
U tom trenutku opuštenog disanja dobro je usmjeriti pažnju na to što se radi, odnosno da se usredotočimo na trenutak u kojem se nalazimo. Na primjer, kada šećemo prirodom da gledamo, udišemo, mirišemo, promatramo gdje se nalazimo i što je oko nas. Nemojmo misliti o tome što će biti, odnosno o tome što nam uzrokuje nemir. Nemojmo razmišljati o tome što je bilo i analizirati što smo rekli, što jesmo ili nismo učinili jer je to put do grižnje savjesti i depresije. Moramo biti prisutni u ovom trenutku u kojem se fokusiramo na ono što opažamo. Time vježbamo našu pozornost i svjesnost ovog trenutka, fokusiramo se na ono što nam je sada važno.
Dobro je i osvješćivanje na čemu smo sve zahvalni. Treba se fokusirati na ono pozitivno jer tako treniramo mozak da razmišlja optimistično.
Tjelesna aktivnost je također vrlo važna. Minimimalno što čovjek može za sebe napraviti jest da ode šetati. Tjelovježba je važna kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje, posebno kada je to u prirodi, na svježem zraku i na sunčevoj svjetlosti. Treba živjeti zdravo, zdravo se hraniti, ne piti i pušiti. U zdravom tijelu je i zdrav duh.
Jedna od važnih stvari za mentalno zdravlje jest održavati i njegovati odnose s drugima, prijateljima i obitelji što nam pak pomaže u borbi protiv usamljenosti koja dovodi do depresije. Korisno je i zdravo imati nekoga na koga se možemo osloniti, s kime možemo popričati. Kada imamo krug prijatelja, to nam podiže i samopouzdanje jer znamo da imamo nekoga kome smo mi važni.
U Međimurju postoji i jaka mreža podrške
U Zavodu za javno zdravstvo postoji Djelatnost za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti. U Županijskoj bolnici nalazi se Odjel psihijatrije na kojem djeluje odličan tim psihologa. U Domu zdravlja Čakovec također od početka ove godine djeluje tim psihologa koji je prilično bukiran i vrijedno rade. U Obiteljskom centru se nalazi dobar tim psihologa, socijalnih radnika i socijalnih pedagoga koji pomažu i djeci i odraslima.
Pomoć je tu, samo se treba osvijestiti o problemu i potražiti ju.
