Sredinom prošloga stoljeća u međimurskim selima gotovo da nije bilo kućanstva u kojemu se nisu izrađivali predmeti od industrijske šibe
Danas je situacija potpuno drugačija. Sve je teže pronaći selo u
kojemu se neka obitelj još uvijek bavi košaraštvom i pletarstvom.
Jedna od njih je obitelj Pogorelec iz Kotoribe u
kojoj proizvode od šibe danas izrađuje već treća generacija.
Boris Pogorelec odrastao je okružen
snopovima industrijske šibe i predmetima koje su od nje
izrađivali njegov djed i otac. Još kao dijete naučio je
izrađivati košaraške predmete, pa mu je nastavak posla bio
logičan slijed.
Industrijsku šibu uzgaja na deset hektara poljoprivrednih
površina u Podravini. Biljka se sadi na proljeće i koristi 20
godina.
– Mi računamo da još deset radnji prije nego se košara napravi,
treba uraditi. Moraš ju pokositi, doma dopeljati. Tek dok ju
sklasiraš, moraš je kuhati, imamo veliki kotao, osam sati mora
vreti, znači bar 10 sati je kuhanje. Nakon toga je treba
izguliti, na stroj, pa nam je lakše nego nekad dok su se moj tata
i djed tim bavili, onda je sve bilo ručno, kazao je Pogorelec,
prenosi HRT.
I tek kad se šiba osuši, spremna je za pletenje. Oguljena kora
dobra je za gnojidbu zemlje u povrtnjacima i voćnjacima, a nekada
se koristila i u farmaceutskoj industriji.
– Umjesto lijekova, njezina kora se sušila, pa mljela, pa se
radio čaj protiv bolova, opisuje Pogorelec.
Za industrijsku šibu ne dobivaju se poticaji.
– Kad smo pitali, rekli su nam da je to neprehrambeni proizvod,
pa da ne spadamo u neke takve, objašnjava Pogorelec.
Djecu ne žele nagovarati na košaraštvo, ali kada bi posao
nastavili, ne bi im bilo krivo.
– Djeci sam rekla da je sve dobro znati u životu, pa možda će ti
nekad i to trebati, kaže košarašica Branka
Pogorelec.