Nakon tragičnog događaja u Beogradu pokrenuli su inicijativu za zapošljavanje socijalnih radnika u osnovnim i srednjim školama
Hrvatska komora socijalnih radnika, Hrvatska udruga socijalnih
radnika, Studijski centar socijalnog rada, Koordinacija komora u
socijalnoj skrbi, Hrvatska psihološka komora, Hrvatska
komora socijalnih pedagoga, Hrvatska komora edukacijskih
rehabilitatora, Hrvatska komora psihoterapeuta pokrenuli su
inicijativu za zapošljavanje socijalnih radnika u osnovnim i
srednjim školama.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
– Nakon tragičnog događaja u Beogradu aktualizirana je
problematika mentalnog zdravlja djece i mladih te nasilja među
djecom i mladima. Socijalni radnici su bili članovi
stručnih timova škola do unatrag dvadesetak godina, kada su
postepeno nestajali iz obrazovnog sustava. Pretpostavljamo da je
do toga došlo zbog konfuzije oko uloga i kompetencija socijalnih
radnika ( povezivanje sa materijalnim davanjima i
“problematičnim obiteljima”) tako da su danas u školama
stručni suradnici pedagozi, socijalni pedagozi psiholozi
edukacijski rehabilitatori. Svaka od ovih profesija, vrlo važnih
za podršku djeci i mladima u školama ima svoj djelokrug
rada i intervencija, dok je socijalni radnik taj koji je educiran
za integrirani pristup djetetu – što znači da socijalni radnik
sagledava dijete u kontekstu u kojem odrasta, a koji čini njegova
obitelj, vršnjaci, škola i društveni kontekst.
Takvim pristupom socijalni radnik može uočiti rane rizike za
razvoj poteškoća u ponašanju, odstupanja u rastu i razvoj, te
rizike za izloženost nasilju u obitelji, vršnjačkom
nasilju, Strukovne komore okupljene u inicijativu navode
kako je upravo socijalni radnik stručnjak koji je educiran za
prepoznavanje i ublažavanje rizika u kojima odrastaju djeca
i mladi kao što su siromaštvo, neprihvatljivo ponašanje,
odustajanje od škole, teškoće u kontroli emocija osobito ljutnje,
slabiji školski uspjeh. Posebna je uloga socijalnih radnika u
podršci ranjivim skupinama djece koja rastu u
siromaštvu, djeci koja odrastaju u alternativnom
roditeljstvu (kod udomitelja ili posvojitelja) a za koje sada
nema predviđenih specifičnih programa integracije i podrške u
školama.
Strukovne komore okupljene u inicijativi navode osnovna područja
rada socijalnog radnika (Constamble ,2006): timski rad sa
stručnim djelatnicima škole; individualni rad, savjetovanja s
učenicima i roditeljima te nastavnicima; grupni rad s učenicima,
vršnjacima i međugeneracijski odnosi; informiranje i upućivanje
roditelja u njihova prava i obaveze u područje obiteljsko pravne
zaštite; terenski rad – rad s obiteljima učenika u njihovim
domovima; međuresorna suradnja – suradanja sa centrima za
socijalni rad ( njihovom inačicom), policijom, pravosuđem,
zdravstvenim sustavom, jedinicama lokalne samouprave, civilnim
društvom; povezivanje resursa na razini škola – obitelj – lokalna
zajednica, uloga medijatora; provedba preventivnih programa o
ovisnostima o drogama, alkoholu, sintetskim kanabinoidima,
internetu, kocki; odgoj za slobodno vrijeme učenika i roditelja;
rješavanje kriznih situacija u školama.
Upravo u ovoj posljednjoj ulozi vide socijalnog radnika kao
koordinatora – i to u situacijama nasilja među djecom i
mladima, jer je socijalni radnik poveznica stručnog tima unutar
škole ili druge obrazovne ustanove sa vanjskim dionicima
međuresornog tima – a koji prema Protokolu o postupanju u
slučajevima nasilja među djecom i mladima čine policija,
zdravstvo, socijalna skrb, pravosuđe.
Okupljeni u ovoj inicijativi navode i dokumente za uvrštavanje
socijalnih radnika kao stručnog suradnika u škole – Preporuka
Europske komisije, Preporuka strateškog dokumenta Jamstva za
djecu (European Child Guarantie) Vijeća Eu. Kao najveći
nedostatak dosadašnje sustava zaštite djece navode činjenicu da
taj sustav nije integriran i povezan ( svaki dionik radi svoj
dio, ali izostaje povezanost, koordinacija i zajednička
usmjerenost zaštiti dobrobiti djece). Tako na primjer navode kako
centri za socijalnu skrb – sada područni uredi Zavoda za
socijalni rad- saznaju za poteškoće djece u relativno kasnoj fazi
– kada je dosta teško uvesti pozitivne promjene u obitelj i
sanirati već postojeće posljedice disfunkcionalnosti na bilo
kojem nivou.
Zbog sveg navedeno, okupljeni u inicijativi predlažu izmjene
Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama radi
uvrštavanja socijalnih radnika kao stručnih suradnika u školskim
ustanovama – pa tako da uz pedagoga, psihologa, knjižničara,
magistra edukacijske rehabilitacije, magistra logopedije,
magistra socijalne pedagogije, obavezno bude i socijalni radnik,
odnosno, magistar socijalnog rada, odnosno magistar socijalne
politike – piše u prioćenju.