'Međimurski rendžeri' žive zaštitu prirode svih 365 dana u godini
Čuvar prirode jedno je od najljepših zanimanja na svijetu.
Svoju ljubav prema prirodi ne samo da obavljaju kroz posao, već
žive 365 dana u godini.
Povodom 22. svibnja Međunarodnog dana biološke raznolikosti i
Dana zaštite prirode u Republici Hrvatskoj razgovarali smo s
djelatnicima Službe čuvara prirode Javne ustanove za zaštitu
prirode “Međimurska priroda” glavnim čuvarom prirode
Velimirom Bašekom i čuvarom prirode
Antonijom Krušeljom koji su nam otkrili kojim
sve aktivnostima se bave u ovo doba godine, ali i zbog čega
građani najčešće trebaju njihovu pomoć.
NE UZIMAJTE PTIĆE POLETARCE!
Svibanj i lipanj najkritičniji su mjeseci u godini što se tiče
poletaraca, odnosno malih ptića koji padaju iz gnijezda.
– U to vrijeme zaprimamo brojne pozive građana koji iz neznanja
uzimaju ptiće doma, a u većini slučajeva ne treba im naša pomoć.
Oni uče letjeti, te ili sami skoče iz gnijezda ili ih možda
vjetar odnese, a nemaju dovoljno razvijena krila. Nekoliko dana
nalaze se gotovo sami na zemlji, međutim njihovi roditelji su u
blizini. Paze ih i hrane te će poletjeti kroz par dana. Najbolje
ih je ostaviti na tlu ili, ako prijeti opasnost od mačke ili psa,
podići na visoko da ne mogu do ptića, rekao nam je glavni čuvar
prirode Velimir Bašek.
– Jednog takvog ptića i trenutno imamo na brizi. Riječ je o
mladoj sovi kod kojih je karakteristično da napuste gnijezdo
prije vremena kad mogu letjeti. Ove godine imali smo već nekoliko
intervencija s pticama poletarcima. To su bile uglavnom mlade
sove. Također, skrbili smo i o jednoj starijoj rodi za koju
sumnjamo da je bila otrovana te se uopće nije mogla kretati.
Brinuli smo se za nju par dana, a tada smo ju predali ovlaštenoj
udruzi, rekao je čuvar prirode Antonio.
Naime, “Međimurska priroda” surađuje s udrugom za zaštitu divljih
životinja AWAP iz Zagreba, koja je utočište za sve ptice i divlje
životinje kojima treba pomoć, zahvat ili operacija.
– Nedavno smo pronašli propucane vjetruše te smo ih odvezli u
utočište na zbrinjavanje. Nažalost, ljudi još uvijek pucaju na
ptice iz neznanja ili nemara, misleći uglavnom da je riječ o
jastrebovima. Nekad je vladala fama da jastrebovi odnose kokoši i
piliće te sad kad vide pticu grabljivicu odmah pomisle da je
riječ o jastrebu, pojasnio je Antonio.
– Ako se životinje uspješno oporave vratit će se u prirodu, a kad
to nije moguće ostanu ili u utočištu ili pak idu u zoološki vrt,
ovisno o kojoj životinji se radi. Naime, mi u “Međimurskoj
prirodi” ne liječimo te životinje sami, već uskačemo ako ih treba
nahraniti, a kad je riječ o povredama imamo odličnu suradnju s
utočištem AWAP čiji djelatnici jedanput tjedno dolaze po
povrijeđene životinje. Oni brinu o više stotina ptica iz
sjeverozapadne Hrvatske, naglasio je Velimir.
Iako je ljudska pomoć pticama potrebna samo u rijetkim
slučajevima, ipak postoje situacije kad je potrebno uzeti ptiće,
primjerice kad su još mali i bez paperja.
MUKE PO DABROVIMA
Unatrag nekoliko godina bilježe i dosta dojava zbog štete od
dabrova. Naime, dabrova je sve više, nemaju prirodnog
neprijatelja, te ljudima ruše drveća i prave brane na vodotocima.
– Zbog pravljenja brana, prema riječima građana, diže se vodostaj
na vodotocima, što uzrokuje plavljenje dvorišta te podizanje
podzemnih voda u podrumima, pojasnio je Velimir te dodao da je
dabar zaštićen trajnim lovostajem, ali i kao strogo zaštićena
vrsta, što znači da je zabranjeno uznemiravanje dabrova ili pak
micanje i rušenje brana.
– U slučaju šteta koje prouzroče dabrovi građani se mogu obratiti
Ministarstvu poljoprivrede te tražiti naknadu, pridodao je.
KREĆE SEZONA ZMIJA
S dolaskom proljeća sve je veći broj poziva o nailasku na zmije
jer izlaze iz svojih zimskih skrovišta.
– Na području Međimurske županije najčešće su tri vrste zmija. To
su bjelouška, smukulja i ribarica. Moram naglasiti da kod nas
nema zmija otrovnica, barem ne zadnjih nekoliko desetaka godina,
stoga nema mjesta panici. Ponekad građani nađu zmiju u podrumu
ili spremištu, nazovu nas te mi dođemo i pustimo ju van.
Činjenica je da se zmije boje nas, više nego li se mi bojimo
njih. Neće nas napasti te je dovoljno da građani sami otvore
vrata i odmaknu se, da zmija ne osjeti nikakve vibracije, i tada
će sama izaći van, pojasnili su nam čuvari prirode te dodali da
su zmije korisne jer se hrane glodavcima. No, također, bilo je i
dojava o navodno viđenim zmijama, a kad su stigli na teren
zapravo je bila riječ o crijevu za vodu ili kablu.
PROBLEM INVAZIVNIH VRSTA
Invazivne vrste svojim širenjem sve više zauzimaju životni
prostor autohtonim vrstama. Ima ih i u Međimurju, i što se tiče
životinjskog, ali i biljnog svijeta.
– Od biljaka uz rijeku Mure najčešće raste žljezdasti nedirak i
japanski dvornik, biljne vrste koje su znatno povećale površine
na kojima se šire. Što se tiče životinja, treba spomenuti barsku
nutriju koja radi štete na vodotocima, a izgledom je vrlo slična
dabru. Razlikuju se po repu, dabar ima plosnati, a nutrija
zaobljen. Također, crvenouha kornjača koju su ljudi sami puštali
u prirodu sve više istiskuje našu domaću barsku kornjaču,
pojasnio je Antonio te dodao da je u planu provedba projekta
izlovljavanja invazivnih vrsta koji bi se provodio na razini
cijele Hrvatske, a u sklopu kojeg bi se napravila utočišta za
invazivne vrste.
MEDIJSKE KAMPANJE ZA TRŠĆAKE I LIVADE
Javna ustanova “Međimurska priroda” pokrenula je i medijske
kampanje za zaštitu tršćaka i livada, kao vrijednih staništa.
– U rano proljeće imali smo problem s paljenjem tršćaka, jako
vrijednim staništem za ptice močvarice, ali i općenito za
životinje koje obitavaju u plitkim rubovima rijeka i bara. Stoga
smo proveli medijsku kampanju “Ne pali tršćake!” kako bi
educirali građane o njihovoj važnosti. Također, proveli smo
istraživanje i dokazali koje sve rijetke i ugrožene vrste žive u
tršćacima, kojih je u Međimurju ostalo svega 1%, te i to malo
pokušavamo zaštititi da se ne pali i ne uništava. Naime, najveći
problem je gubitak staništa, ne samo za ptice, nego i za bilo
koju drugu vrstu, pojasnio je glavni čuvar prirode Velimir te
dodao da su nekad ljudi od tršćaka imali ekonomsku korist jer se
trska uvelike koristila u građevinarstvu, no danas tog interesa
više nema te ju nepotrebno pokušavaju zapaliti ili preorati.
Još jedna medijska edukativna kampanja koju su proveli odnosi se
na livade “Livade nestaju. Oživimo ih!” s ciljem senzibiliziranja
javnosti o potrebi očuvanja livada koje postaju sve više ugrožena
staništa.
– Tradicionalna košnja koja je nekad bila normalna danas se sve
više zapostavlja. Stariji ljudi ne trebaju sijeno za krave i
konje. Mladi nemaju interes za košnju. Livade se zapuštaju,
prenamijenjuju u poljoprivredne površine ili se zapuštaju pa
nastane šikara, a važna su nam staništa zbog leptira plavaca.
Zbog toga želimo potaknuti građane da kose minimalno dva puta
godišnje u terminima kada odgovara leptirima, naglasio je Velimir
te dodao da kreću u projekt otkupa livada kako bi i Javna
ustanova sama mogla gospodariti i zaštititi takve površine.
– Još 80-ih godina na tim je površinama obitavala ptica koju sada
pokušavamo vratiti u Međimurje. Riječ je o zlatovrani. U
Hrvatskoj ih ima samo u Istri i u Ravnim kotarima, dok je u
Međimurju viđamo samo u preletu, no ne zastaje da bi savila
gnijezdo jer nema adekvatnih livada, dodao je Antonio.
VOLONTERSKE AKCIJE
“Međimurska priroda” poznata je i po brojnim volonterskim
akcijama. Jedna od njih je “Žabe na cesti”, projekt spašavanja
vodozemaca od stradavanja na prometnicama. Volonterska akcija
provodi se već 10 godina. Najprije je započela u Črečanu, da bi
se proširila i na ostala mjesta u kojima je uočen taj problem,
kao što je Selnica, Križopotje, a od ove godine i u Palovcu.
Projekt je uspješno proveden, postavljeno je više od 2.000 metara
ograde za vodozemce koja je početkom travnja i skinuta te je
spašeno 4.645 vodozemaca.
Još jedna značajna volonterska akcija vrijedna spomena je
“Osigurajmo dom bregunicama”.
– Bregunice rade gnijezda u strmim okomitim obalama, a kako su
rijeke sve više kanalizirane te nema više prirodnih tokova,
moramo to područje očistiti od vegetacije. Često ih možemo zateći
i u zamjenskim staništima, kad se primjerice kopa bagerom te ta
površina ostavi par dana, ili čak u dvorištima. Lijepo je dok
pripremiš obalu za pticu i onda ta ptica dođe i gnijezdi se.
Znači da si napravio nešto korisno, priznao nam je Antonio.
SMEĆU NIJE MJESTO U PRIRODI
Iako nije direktno u nadležnosti “Međimurske prirode” već
jedinica lokalne samouprave i komunalnih redara čuvari prirode
suočavaju se i s problemom otpada u prirodi.
– Kad naiđemo na otpad u prirodi ne okrećemo glavu, već dojavimo
komunalnim redarima, inspekciji zaštite okoliša ili pak sami
organizirano akcije čišćenja. Otpad u prirodi danas nam
predstavlja veliki problem, osobito kad znamo da je Međimurje u
samom vrhu Hrvatske po zbrinjavanju otpada. No, nažalost, smeća u
prirodi ima zaista puno te se nadam da će mlađe generacije, kao i
one koje tek dolaze bolje brinuti o tome, naglasio je glavni
čuvar Bašek.
Problem im predstavlja i građevinski otpad, osobito kod izgradnje
kanalizacijskih sustava, koji završi u prirodi za zaravnavanje
lokacija, a zapravo vrijednih staništa ptica, vodozemaca i
gmazova, a time se ujedno i povećava opasnost od poplava jer će
ta voda završiti u naseljima. Tu priliku koriste i građani,
dovozeći svoj otpad.
– Ima slučaja gdje građani nakon 22 godine zaštite Mure kao
Značajnog krajobraza i 12 godina od proglašenja Regionalnog parka
Mura-Drava ne znaju da je područje zaštićeno. No, neznanje ne
opravdava njihovu odgovornost. Ni kad je riječ o ilegalnom
odlaganju otpada, a ni ilegalnoj gradnji, dodao je glavni čuvar
Bašek.
SURADNJA S LOKALNOM ZAJEDNICOM KAO VAŽNA KARIKA
Javna ustanova “Međimurska priroda” surađuje sa svim gradovima i
općinama na području Međimurja, komunalnim redarima,
inspekcijama, policijom, obrazovnim ustanovama te ekološkim
udrugama.
– Česti su posjeti školaraca koji dolaze u naš Centar za
posjetitelje “Med dvemi vodami” u Križovcu gdje smo nedavno
otvorili poučnu stazu “Čovjek i rijeka” koja nailazi na brojne
pozitivne reakcije. Također, u suradnji sa školama, dječjim
vrtićima te domovima za starije izrađujemo i postavljamo hotele
za kukce. Jednostavni su za izradu, korisni za vrtove, a građani
se pritom i educiraju. Imamo ih već 15-ak diljem Međimurja te smo
došli do toga da nas ustanove same zovu i traže našu suradnju.
Pored toga, postavljamo i kućice za ptice te svake godine
postavimo minimalno 111 kućica po školama, vrtićima ili eko
udrugama, ponosno su istaknuli naši čuvari.
– Najljepši je osjećaj kad nam dođu školarci na edukaciju te se
hvale kako njihovi djedovi i bake čuvaju prirodu. Poručili bismo
odraslima neka slušaju djecu, jer u puno slučajeva znaju bolje od
njih, i što se tiče zbrinjavanja otpada i kako se ponašati u
prirodi. Starije generacije znaju kako živjeti s prirodom, a tome
podučavamo i mlađe, no kod srednjih generacija moram priznati da
se to zagubilo jer smo zakazali kao društvo. Priroda bez nas može
živjeti, više puta je to dokazano, no mi ne možemo bez prirode.
Nadamo se da neće biti prekasno kad to osvijestimo, poručili su
čuvari.
UVIJEK STREME K BOLJEM
Kontinuirani rad na sebi, profesionalni rast i razvoj, nešto je
čemu teže i djelatnici Javne ustanove “Međimurska priroda” te
redovito polaze razne edukacije i stručne skupove.
– Jedna smo od rijetkih ustanova koja većinu monitoringa koje
moramo provoditi radi sama, vlastitim snagama, dok drugi plaćaju
vanjske suradnike, obrte ili firme, koje se time bave
profesionalno. To je direktan rezultat edukacija, kojim ujedno i
štedimo novac. No, to je i ljepši dio posla, kad radiš nešto gdje
se vidi rezultat, poput čišćenja i pripreme staništa, saznali smo
od ‘međimurskih rendžera’.
Valja naglasiti kako su svi djelatnici ustanove prošle godine
završili edukaciju prepoznavanja ptica preko slika i pjeva.
Također, svi oni odradili su jednogodišnji pripravnički staž te
položili ispit za čuvara prirode.
OBILJEŽAVAMO TJEDAN ZAŠTITE PRIRODE
Od 18. do 24. svibnja Javna ustanova “Međimurska priroda”
obilježava Tjedan zaštite prirode. Tim povodom organiziraju niz
aktivnosti, od otvorenja izložbe učeničkih radova, preko stručnog
skupa do dana otvorenih vrata.
– Želja nam je da promoviramo Dan zaštite prirode na malo
drugačiji način. Nastojimo da se ljudi sjete prirode i zaštite
ju, kao mi koji živimo tu prirodu svaki dan. Posao čuvara prirode
je najljepši posao na svijetu. Svaki dan smo u prirodi. Koliko
god mi pokušali planirati svoj posao za tjedan ili mjesec
unaprijed, izuzetno je dinamično te nam je svaki dan drugačiji.
Uostalom, nikad se ne zna što nas očekuje na terenu, odnosno
kakav ćemo poziv primiti, spremno su odgovorili naši sugovornici.
UDVOSTRUČENE SNAGE ČUVARA NA TERENU
Služba čuvara prirode Javne ustanove “Međimurska priroda”
udvostručila je svoje snage. Iza Velimira Bašeka je 13-ogodišnje
iskustvo u zaštiti prirode, a nedavno je dobio pojačanje u vidu
novog čuvara. Antonio Krušelj uspješno je završio jednogodišnji
pripravnički staž te položio završni ispit za čuvara prirode i
dobio zaposlenje. Time je “Međimurska priroda” dobila iskusnog
stručnjaka s bogatim predznanjem o pticama.
Svojim djelovanjem pokrivaju cijelo područje Međimurske županije,
a nedavnim otvorenjem izdvojenog ureda u Kotoribi to će im biti
još lakše.
– Potičemo građane da nam se obrate, bilo putem obrasca na našim
web stranicama ili na broj mobitela 095 904 43 64. Djelujemo na
području cijele Međimurske županije, a otkad smo ojačali naš tim
dolaskom Antonija terenski rad je puno lakši, osobito što se tiče
intervencija. Tu zbilja reagiramo brzo, čim možemo, i van radnog
vremena, vikendima te praznicima, rekao je glavni čuvar Bašek.
– Mi ne štitimo prirodu samo za radnog vremena ili na Dan zaštite
prirode, već 365 dana u godini. Rekli bismo da živimo zaštitu
prirode svaki dan. No, kao čuvari prirode samo smo nas dvojica, a
gotovo četvrtina naše županije je zaštićena, tako da ponekad ne
možemo biti u istom trenutku na više različitih mjesta. Stoga
nastojimo educirati građane da ono što mogu naprave sami i time
doprinesu zaštiti prirode, poručili su međimurski čuvari prirode.