Kao što bi narod rekao livade su nam „u banani‟. Ovih dana brojne osobe „muku muče‟ zbog alergijske reakcije na pelud ambrozije
I ne samo livade. Najugroženija staništa na području Međimurske županije su tršćaci i livade. Razloga za njihov nestanak je više, a na tu problematiku je prošle, 2023. godine, Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode pokrenula dvije medijske kampanje. Prigodnim video zapisima i objavama u tiskanim izdanjima u lokalnom tjedniku te na mrežnim stranicama i portalima, javnosti se intenzivno skretala pozornost na nestanak tršćaka i livada te potrebu njihova očuvanja. Posebno su u fokusu bile livade, a slogan kampanje glasio je “Livade nestaju. Oživimo ih!” odnosno na kajkavskom dijalektu „Se ga meje senokoši. Vrnimo jih‟.
Najezda invazivnih vrsta
Kampanja, ali i aktivnosti na terenu nastavljene su i tijekom ove 2024. godine, kada je poseban naglasak stavljen na upozorenje na invazivne strane vrste koje su velika ugroza livadama. Ovih dana brojne osobe „muku muče‟ zbog alergijske reakcije na pelud ambrozije. Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) je većini poznata invazivna strana vrsta. Osobito dobro bi je trebali poznavati vlasnici i korisnici poljoprivrednog obrađenog i neobrađenog zemljišta, zatim vlasnici površina uz vodotoke i kanale, uz javne prometnice i drugih javnih zelenih površina kako bi je redovito uklanjali s ciljem njezinog suzbijanja i sprječavanja širenja. Livade ugrožavaju također invazivne biljne vrste kao što su žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), prava svilenica (Asclepias syriaca).
Zaraštanje livada
Nije lako postići ravnotežu između intenzivne poljoprivrede i zaraštanja livada. Mnogo se može učiniti košnjom na tradicionalan način. Time se osigurava ostanak određenih vrsta biljaka, ali i životinja. Upravo su prečeste košnje livada jedan od razloga što su one u Međimurju, ali i na ostalim područjima Hrvatske postale jedno od najugroženijih staništa. Trava se nekada kosila dvaput godišnje, a za boljih godina i tri puta. Prva košnja naziva se sijeno, druga otava, a treća otavić. Prednosti košnje travnjaka na tradicionalan način su čista površina travnjaka i rjeđa košnja.Neodržavanje livada dovodi do toga da se na njihovom mjestu postepeno razvija grmlje, a zatim kasnije i šuma. Učinkovit je primjer očuvanja livada, a time i leptira plavaca, na Bedekovićevim grabama gdje kontinuirana tradicionalna košnja i ljudska aktivnost čuva naše međimurske “matule”.
Mozaična košnja
Jedno od rješenja jest i mozaična košnja, koju može i svaki pojedinac prakticirati i na svojim travnjacima kod okućnica. Mozaičnom košnjom može se očuvati ili čak povećati bioraznolikost na određenom području ako se zasiju travnjaci autohtonim biljkama (livadno cvijeće i trave) kako bi se obogatilo stanište. Cilj mozaične košnje je da se sve površine kose, no ne u isto vrijeme, tako da je u svakom trenutku jedna površina u cvatu. Odličan primjer je mozaična košnja u Perivoju Zrinski koja se počela primjenjivati ovog proljeća.
Nestanak oprašivača
Nestanak livada dovodi do nestanka divljih oprašivača. Pri spomenu oprašivanja većina ljudi prije svega pomisli na medonosne pčele. Zaboravljaju se ostali korisni kukci, kao što su muhe lebdjelice, leptiri i drugi divlji oprašivači koji su itekako zaslužni za uspješnu “radnu akciju” oprašivanja. A njihova brojnost i raznolikost iz godinu u godinu sve je manja, kako kod nas tako i u većini europskih zemalja.
“Livade nestaju. Oživimo ih!” – o tome govore i promotivni videozapisi nastali u realizaciji Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode.
