U starim vjerskim, katoličkim kalendarima nadnevci 12., 13, i 14. svibnja naznačeni su kao spomendani svetaca Pankracija, Servacija i Bonifacija (u novima kalendarima to nije slučaj; samo je sveti Pankracije zadržao "svoj dan")
U velikome djelu puka, pa i vjernika, malotko bi znao za
naznačene svece da nije pučke meteorologije. Naime, u zemljama
zapadne i središnje Europe pozorni promatrači vremena, pučki
meteorolozi, nadjenuli su im pomalo zastrašujuće ime “ledeni
sveci”.
Zašto? O tome poslije, a sada nekoliko podataka iz životopisa
spomenutih svetaca, piše Dnevnik.hr
Pankracije je rođen u Frigiji (sadašnja
Nizozemska), u obitelji bogatih rimskih građana. Majka mu je
umrla tijekom njegova poroda, a otac kad je imao 8 godina, pa je
o njemu skrbio stric, s kojim se preselio u Rim. Ondje su
prihvatili kršćanstvo, a Pankracije je usto postao strastvenim
zagovornikom kršćanstva. Zbog toga je u razdoblju žestokih
Dioklecijanovih progona kršćana, godine 304., kao 14-godišnji
dječak bio zatočen, mučen i pogubljen, tako što mu je odrubljena
glava, jer je odbio prinijeti žrtvu poganskim rimskim bogovima.
Servacije je rođen u Armeniji i živio je u 4.
stoljeću. Unatoč lakomislenom životu u mladosti otišao je na
hodočašće u Svetu Zemlju, a nakon povratka se zaredio za
svećenika. Kao misionar propovijedao je kršćanstvo Galima u
sadašnjoj Francuskoj, nakon čega je postao biskupom u belgijskom
Tangernu. Umro je 384. godine u Maastrihtu. Prema legendi, snijeg
nikad nije pokrio njegov grob! Puk ga časti kao zaštitnika od
mraza. Bonifacije potječe iz engleske plemićke obitelji, a
odgojen je u benediktinskim samostanima u sadašnjoj engleskoj
grofoviji Devonu. Winfrid, kakvo je bilo rođeno
ime Bonifacija, i sam je postao benediktincem,
navodi Dnevnik.hr
U zreloj dobi, godine 1716. počinje djelovati kao misionar među
Germanima u sadašnjoj Njemačkoj. Zbog njegova uspješnog
pokrštavanja Germana papa Grgur II. ga posvećuje za biskupa.
Osnovao je brojne benediktinske opatije, što su postale
nositeljicama znanja i kulture u tome dijelu Europe. Godine 754.,
5 lipnja, u Friziji su Bonifacija, s još 52 redovnika, na putu za
crkveni sabor, okrutno ubili razbojnici.
Sveci Pankracije, Servacije i Bonifacije dobili su naziv
“ledeni sveci” zbog njihova prikladnog smještaja
u kalendaru. Naime, mnogi su zamijetili da se u dijelu godine kad
su njihovi spomendani, početkom druge trećine svibnja, često
zamjetno pogoršava vrijeme, uz jako zahladnjenje.
Katkad je to zahladnjenje, kao posljedica prodora vrlo hladnog
zraka s dalekog sjevera Europe ili iz polarnih krajeva, toliko
jako da se temperatura snizi ispod 0 °C. Tada se pri tlu zamijete
ledeni kristalići mraza, koji bliješte osvijetjeni jutarnjim
sunčanim zrakama. Otud naziv “ledeni sveci”, jer se mraz sastoji
od bijelih kristalića leda.
S obzirom na to da su u tome dijelu svibnja u našem području
brojne voćke u cvatu ili zameću plodove, ne treba posebno ni
naglašavati koliku štetu takav mraz može uzrokovati.
Činjenica je da se “ledeni sveci” spominju i u pučkoj
meteorologiji većine država zapadne i središnje Europe (u
Njemačkoj naziv im je Eishelige, a u Francuskoj Saints de Glace).
U zapadnoj Europi su naznačeni za razdoblje 11.- 13. svibnja, pa
trolist ledenih svetaca počinje s Mamertom (spomendan u kalendaru
11.svibnja), a iz njega je isključen Sveti Bonifacije.
To je povezano s činjenicom da u Europi jaka proljetna
zahladnjenja sa sjeverozapada obično najprije zahvaćaju sjeverne
pa zapadne krajeve, a tek onda stižu do nas.
U Međimurju kola izreka: Pankraci, Servaci i
Bonifaci so ledeni sveci! Kratko i jasno, te ne
treba ponavljati često i glasno!